6 PISMO Muaviji
Doista, oni koji su se zakleli na vjernost Ebu Bekru, Omeru i Osmanu zakleli su se na vjernost meni na osnovi istoj na kojoj su se zakleli na vjeraost njima. Onaj koji je bio prisutan nije imao izbor, a onaj koji je bio odsutan nije mogao odbiti. Dogovor je samo izmedju Iseljenika i Pomagaca. Ako se oni sloze o osobi nekoj pa je imenuju halifom,bit ce smatrano da je time i Allah zadovoljan. Ako se iko udalji od cilja njihova, napadajuci ih ili uvodeci novotariju, vratit ce ga tamo odakle se udaljio. Ukoliko on odbije, borit ce se protiv njega zato što slijedi put drukciji od onog koji je put vjernika i Allah ce ga vratiti natrag odakle je on odbjegao. Zivota mi, o Muavija, da si gledao razumom svojim a ne strašcu, zasigurno bi uvidio da sam najneduzniji od ljudi svih što se tice krvi Osmanove i zasigurno bi znao da sam se bio povukao u samocu od njega, osim ako krivo ne sumnjiciš, pa tajiš ono što ti je sasvim jasno. Onda mozeš pociniti zlocin kakav hoceš. Selam! |
7 PISMO Muaviji
Dobio sam od tebe hrpu mišljenja nepovezanih i pismo ukrašeno. Napisao si ga zastranjenjem svojim, a odaslao u manjku mudrosti. To je pismo covjeka koji niti ima svjetla da mu pokaze put, niti vodica da ga vodi stazom pravom. Strast ga je potakla i on joj je odgovorio. Zastranjenje ga vodi i on ga slijedi. Zato je poceo govoriti besmislicu, te lahkoumno luta. Buduci da je zakletva na vjeraost jednom i za sve, nije dopušteno iznova preispitivati niti postoji razlog ikakav za novi postupak izbora. Onaj ko ostaje izvan toga smatran je ogovaranju sklonim, dok je dvolicnjak onaj koji je izbjegava. |
9 PISMO Muaviji
Neki ljudi medju nama htjeli su ubiti Vjerovjesnika našeg i uništiti korijen naš. Oni su nam stvorili brige, postupali s nama surovo, uskracivali nam olakšice zivotne, izlagali nas strahu, prisilili nas da osiguramo sebi utocište na brdu nepristupacnom, te zapalili vatru rata protiv nas. Onda nam je Allah podario odlucnost da štitimo šerijat Njegov i branimo svetinje Njegove. Vjernici naši ocekuju nagradu za to, dok su nevjernici medju nama branili srodstvo krvno. Oni koji su prihvatili islam medju Kurejšima bili su daleko od nevolja u kojima smo mi bili, s obzirom na jamstvo da budu šticeni ili veze rodbinske koje su im pomoc osiguravale. Oni su tako bili zašticeni od ubijanja. Postupak Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i porodicom njegovom - bijaše takav da bi on, kad bi borba postajala zestoka, a ljudi poceli gubiti tlo, slao naprijed clanove obitelji svoje, te preko njih štitio drugove svoje od napada sablji i kopalja. Na taj nacin poginuo je Ubejde ibn el-Haris u Bici na Bedru, Hamza u Bici na Uhudu, a Dzafer u Bici na Mu'ti. I još jedna osoba, koju bih mogao imenovati da hocu, prizeljkivala je smrt mucenicku kao i oni. Ali smrt njihova je ubrzana, dok je smrt njegova odgodjena. Cudno li je kako se za mene veze onaj cije nastojanje nije bilo nikada kao moje i koji nema zasluge poput mene; toj zasluzi niko slicnu ne navodi, osim ako neko tvrdi ono što ja ne znam i za što drzim da to nije poznato ni Bogu. Zahvalnost dakako uvijek pripada samo Bogu! U vezi sa zahtjevom tvojim da ti predam ubojice Osmanove, razmislio sam o tome, pa smatram da ih ne mogu izruciti tebi ili bilo kome drugom. Zivota mi, da se ne prepuštaš krivim putevima svojim i cinima raskolnickim, sigurno bi ih znao. Oni bi te ubrzo potrazili i ne bi ti zadavali muku da ih traziš po zemlji, moru, u planinama ili ravnici. Ali, to bi traganje bilo bolno za tebe, a posjeta njihova ne bi ti pruzila srecu. Selam onima koji ga zasluzuju! |
10 PISMO Muaviji
Šta ceš ciniti kada se s tebe skine odjeca svijeta ovoga u koju si umotan? Svijet ovaj te privukao ukusima svojiim i zavarao uzicima svojim. On te pozvao i ti si mu se odazvao, poveo te, pa si ga slijedio i zapovjedio ti, a ti mu se pokorio. Uskoro ce te presretac jedan zaustaviti na onom od cega ti nece biti štita. Zato se kloni tog posla, uzmi u obzir obracun, pripremi se za smrt koja ce te uskoro zateci i ne slušaj one koji skrecu s Puta pravog. Ako neceš raditi tako, ja cu te podsjetiti na sve što god si zaboravio, jer ti si covjek koji zivi u ugodnosti i raskoši. Šejtan te uhvatio u okrutni zagrljaj svoj, postigao je zelje svoje s tobom i kola tobom putevima duše i krvi. O Muavija, kad ste vi bili zaštitnici podanika i cuvari stvari naroda ovog? Zar bez koraka ikakva naprijed ili odlike istaknute?! Utjecemo se zaštiti Bozijoj da nas ne zadese nesrece prijašnje i opominjem te da te zelje ne bi više zavaravale, i da se vanjština tvoja ne bi razlikovala od unutarnjosti tvoje. Pozivao si u rat! Zato, ostavi ljude po strani, istupi mi i poštedi strane obje od borbe tako da bi se moglo znati ko od nas ima srce zahrdjalo i oci zastrte. Ja sam Ebu-l-Hasan, koji je ubio djeda tvoga, brata tvoga i daidzu tvoga, isjekavši ih u komade na dan Bedm. Sablja je ista sa mnom i protivnika svoga docekujem srcem istim. Nisam promijenio vjeru, niti izmislio novog vjerovjesnika nekog. Doista sam na onom putu casnom koji ste vi voljno napustili, a na kojem ste prisilno bili. Tvrdiš da si istupio trazeci osvetu krvi Osmanove. Zasigurno znaš gdje je prolivena krv Osmanova. Ako je zeliš osvetiti, potrazi je tamo. Kao da gledam da ceš, kad te rat bude isjekao zubima svojim, stenjati kao što deve stenju pod teretima teškim. I kao da vidim stranku tvoju smetenu neprekidnim udaranjima sablji, pojavom smrti i padanjem tijela za tijelom kako me poziva Knjizi Bozijoj, iako ce oni biti nevjernici, poricatelji Istine ili kršitelji zakletve na vjernost nakon što su je polozili. |
17. PISMO Odgovor Muaviji
U vezi sa zahtjevom tvojim meni za Siriju, danas ti doista ne mogu dati ono što sam ti jucer odbio. Što se tice izjave tvoje da je rat istrošio Arape do daha posljednjeg koji im još jedino preostade, moraš znati da ce onaj kojeg je Istina istrošila otici u Dzennet, a onaj kojeg je laz istrošila u Dzehennem. Što se tice izjednacenosti naše u borbi i ljudstvu, zasigurno tebe ne moze više prozeti sumnja nego mene pouzdanje cvrsto. I nisu stanovnici Sirije pohlepniji na svijet ovaj od stanovnika Iraka na svijet onaj. Što se tice izjave tvoje da smo mi sinovi Abdu Menafa, to je tako. Ali, Umejje nije isto što i Hašim, niti Harb jednako što i Abdulmuttalib, niti Ebu Sufjan jednak Ebu Talibu. Iseljenik nije jednak onom koji je oslobodjen. Niti je neko podrijetla cista jednak onome koji je usvojen, niti je onaj koji trazi pravo jednak onome koji je pristalica krivog, niti je vjernik dvolicnjaku jednak. Loši li su nasljednici oni koji idu iza prethodnika palih u vatru dzehenemsku! Uz to, imali smo i cast vjerovjesništva medju nama, pomocu kog smo potcinili jake i podigli pogazene. Kada je Allah uveo Arape u vjeru Svoju u skupinama, te Mu se narod ovaj predao drage volje ili nerado, vi ste bili medju onima koji su ušli u vjeru, ili dobrovoljno ili iz straha, u vrijeme kad su prethodnici vec uspjeli zahvaljujuci prethodjenju svome i Iseljenici prvi zadobili odlicnost svoju. Ne dozvoli, zato, nipošto šejtanu da ima udjela s tobom, niti mu dopusti da vlada nad tobom. Selam! |
28. PISMO Odgovor Muaviji
Šerlf er-Radi kaze: Ovo je jedno od pisama najljepših A sad! Do mene je došlo pismo tvoje u kome podsjecaš da je Allah izabrao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i potomcima njegovim - za vjeru Svoju i pomogao mu preko onih drugova njegovih koji su mu pomagali. Vrijeme nam je zatajilo stvari zacudne o tebi, buduci da si nam poceo kazivati o iskušenjima Bozijim - Uzvišen je On! - za nas i blagodati Njegovoj nama preko Vjerovjesnika našeg. Ti si u tom poput osobe koja nosi hurme u Hadzer, ili poput one koja izaziva ucitelja svog na dvoboj u strjelicarstvu. Ti misliš da su ti i ti najodlicniji u islamu. Ako je to istina, nemaš ništa s tim što si rekao. Ali, ako nije tako, onda ti manjkanje njezino nece naškoditi. A zašto se baviš pitanjem ko je bolji a ko je gori? Ili, ko je vladar a ko je onaj nad kojim se vlada? Zašto se oslobodjeni i sinovi njihovi trebaju baviti razdvajanjem medju Iseljenicima prvim i odredjivanjem polozaja njihovih ili ustvrdjivanjem stupnjeva njihovih? Kakva šteta! Šum strijele proizvelo je ono što doista strijela nije. A onaj protiv koga treba izreci presudu sjedi u sudu. O covjece, zašto ne gledaš sakatost svoju i ne ostaneš unutar granica? I zašto ne shvacaš manjkavost mjere svoje i ne ostaneš straga gdje te sudba smjesti? Ne tice te se ni poraz porazenih ni pobjeda pobjednika. Ti doista tumaraš u smetenosti i skrenuo si s Puta pravog. Zar to ne uvidaš?! Ne saopcavam ti novosti nikakve, vec samo izvješcujem o blagodati Bozijoj, da je izvjestan broj ljudi medju Iseljenicima i Pomagacima poginuo svjedoceci Istinu na Putu Boga Uzvišenog i da svakom pripada zasluga. Ali kad bi neko od nas zadobio muceništvo, bio bi imenovan prvakom mucenika svih, pa mu je Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji nek su s njim i potomcima njegovim! - dodjeljivao pocast posebnu izgovarajuci sedaradeset tekbira tokom molitve ispracajne. Zar ne znaš da je izvjestan broj ljudi izgubio ruke svoje na putu Bozijem i da svakom pripada zasluga? Ali kad bi se dogodilo nekome od nas ono što se dogodilo njima, dobivao bi ime "letac u Dzennetu" i "dvokrilac"? Da Allah ne zabranjuje covjeku hvaljenje sebe, izvjestitelj ovaj naveo bi vrline brojne koje srca vjernika znaju sasvim dobro i koje uši slušatelja nece zaboraviti. Ostavi zato onog cija strijela promašuje biljeg. Mi smo izravni primatelji blagodati Gospodara našeg; drugi poslije tog primaju blagodati od nas. I pored davno uspostavljene casti naše i premoci dobro poznate nad ljudima vašim, ne sprjecavarao miješanje s vama, zenjenje i udavanje kao nama jednakim, iako to niste. A kako bi to moglo i biti kad je od nas Vjerovjesnik a od vas poricatelj, od nas Lav Boziji a od vas Lav Saveza, od nas dva prvaka mladezi dzenetske a od vas djeca Dzehennema, od nas najodabranija zena svijeta a od vas nositeljica potpale, i još mnogo odlika strane naše a manjkavosti vaše? Predanost naša Bogu dobro je poznata i ne moze se poreci ugled naš u doba neznanja. Što god preostaje o nama sadrzi Knjiga Bozija, a to su rijeci Uzvišenog, Slavnog: A oni koji su blisko povezani imaju, u skladu s odredbom Bozijom, vece pravo jedan prema drugom nego vjernici i oni koji su se iselili (Kur'an 33:6) On, Uzvišeni, takodjer kaze: Pazite, ljudi koji imaju pravo najvece prema Ibrahimu jesu oni koji ga slijede - kako to cini Vjerovjesnik ovaj i svi koji vjeruju - a Allah je blizak vjernicima. (Kur'an, 3:68) Mi smo tako nadmocni prvo zahvaljujuci srodstvu, a potom zahvaljujuci pokornosti. Kada su se na dan Sekife Iseljenici pred Pomagacima pozvali na Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji nek su s njim i potomcima njegovim - nadvladali su ih. Ako je taj uspjeh s njim bio osnovan, onda je pravo naše vece nego vaše. U protivnom, vrijedi preimucstvo Pomagaca. Tvrdiš da sam zavidio halifi svakome i da sam se bunio protiv njih. cak i da je tako, to nije nedjelo nikakvo prema tebi, pa ti zato ne prilici isprika takva. To je nedostatak za koji na te sramota nikakva nepada! Rekao si da sam vodjen poput deve konopom vezane kroz nos da bih dao zakletvu na vjernost. Boga mi, htio si me grditi, ali si me pohvalio, i osramotiti, ali si se sam osramotio. Nije sramota muslimanu da bude onaj kome nepravdu cine sve dotle dok on ne posumnja u vjeru svoju i ne bude pokoleban u cvrstom uvjerenju svom. Ovaj dokaz moj namijenjen je drugima, ali ga iznesoh tebi buduci da je prikladan. I onda si podsjetio na polozaj moj spram Osmana, pa ti se i u tome duguje odgovor jer si srodnik s njim. Pa ko je od nas bio neprijateljskiji prema njemu i ko je prouzrocio ubojstvo njegovo? Ili, ko mu je pruzio podršku svoju a on ga je umirio i zaustavio?! Ili, ko je bio onaj koga je on zvao u pomoc, ali koji je okrenuo lice svoje od njega i privlacio mu smrt sve dok ga kob nije nadvladala? Ne! Boga mi! Allah doista zna one medju vama koji bi odvracali druge, kao i one koji kazu braci svojoj: "Prikljucite nam se!" - ali oni su se rijetko pridruzivali boju. (Kur'an 33:18) Necu se ispricavati što sam ga korio za novotarije. Jer ako je savjetovanje i napucivanje moje grijeh, onda vrlo cesto karana osoba nema krivice. Sumnjicenje je ponekad nagrada jedina koju savjetnik zanje. Ne zelim ništa do postaviti stvari u pravdi onoliko koliko je u moci mojoj; ali dosegnuce cilja moga ovisi samo o Bogu. U Njega sam polozio uzdanje svoje i Njemu se uvijek obracam! (Kur'an 11:88) Spomenuo si da za mene i sljedbenike moje imaš sablju samo. To je zasmijalo cak i covjeka koji place. Kad si vidio potomke Abdulmuttaliba da bjeze iz boja i da su uplašeni sabljama?! Pricekaj malo dok se Hamel ne pridruzi borbi? Uskoro ce te potraziti onaj kojeg traziš. I priblizit ce ti se onaj za kojega misliš da ti je daleko. Zurim prema tebi s vojskom Iseljenika i Pomagaca i onih koji ih slijede u vrlini. Broj im je velik i prašina od njih dize se svud unaokolo. Oni nose haljine mrtvacke. Najdrazi im je susret s Gospodarom njihovim. S njima su i potomci ratnika s Bedra i sablje hašimijske za cije sjecivo vec znaš u slucajevima brata tvoga, daidze tvoga, djeda tvoga i rodjaka tvojih. A oni nikad nisu daleko od nasilnika. |
30. PISMO Muaviji
Budi svjestan Boga s obzirom na ono što imaš u sebe i gledaj pravo Njegovo pri tebi; vrati se da bi shvatio ono za cije nepoznavanje neceš imati opravdanje. Pokornost doista ima znake jasne, staze blistave, put vidljivi i cilj ustvrdjeni. Njoj se upucuju pametni, dok se od nje odvracaju opaki. Ko god se okrene od nje zastranjuje od Istine i luta u zabludi. Allah otklanja blagodat Svoju od njega i spušta na nj kaznu Svoju. Zato pazi sebe i opet - pazi sebe! Allah ti je vec pokazao put i kraj gdje ce skoncati poslovi tvoji. Ti zuriš prema cilju gubitka i mjestu nevjerstva. Strast te tvoja goni prema zlu, baca te u zabludu, otpravlja te u propasti i tvori poteškoce na putu tvom, |
32. PISMO Muaviji
Upropastio si veliku skupinu ljudi, koje si prevario zavodjenjem svojim, te ih bacio u vale mora svog, gdje su ih prekrile tmine i gdje ih sumnje vitlaju, pa su oni odlutali s Puta pravog, vratili se natrag i okrenuli mu ledja. Oni su se oslonili na plemicko podrijetlo svoje, osim onih mudrih koji su se vratili. Napustili su te nakon što su te upoznali, te pribjegli Bogu, daleko od pomoci tvoje, nakon što si ih izlozio nevoljama i skrenuo ih s Puta pravog. Zato, o Muavija, budi svjestan Boga u vezi sa sobom i otmi uzde svoje od šejtana! Jer zaista svijet ovaj odvojit ce se od tebe, a svijet onaj ti je blizu. Selam! |
37. PISMO Muaviji
Allah je uzvišen! Kako si se cvrsto vezao za strasti novouvedene i smetenost bolnu, zajedno s uništavanjem cinjenica i odbacivanjem potvrda jakih koje su zahtjev Boziji, a dokaz protiv robova Njegovih?! Što se tice tvoga ustrajavanja u raspravljanju o Osmanu i ubojicama njegovim, stanovište je takvo da si ti pomogao Osmanu kad je to bila zapravo pomoc tebi, dok si ga napustio kad je pomoc bila potrebna njemu. Selam! |
48. PISMO Muaviji
Zaista, nepravicnost i laz ponizavaju covjeka u vjerovanju njegovu i stvarima svijeta ovog; pokazuju manjkavosti njegove pred onima koji ga kore. Znaš da ne mozeš doseci ono cemu je sudjeno da ostane daleko od tebe. Ljudi mnogi smjeraju necemu bespravno, pa pocinju krivo tumaciti propise Bozije, ali On razotkrije laz njihovu. Cuvaj se Dana kada je sretan onaj koji je ucinio svršetak svoj sretnim. A kajat ce se onaj koji je dopustio šejtanu da ga vodi i nije mu se odupirao. Pozvao si nas da Kur'an presudi, iako nisi od ljudi njegovih. Mi se nismo odazvali tebi, vec smo se odazvali Kur'anu da bi on presudio. Selam! |
49. PISMO Muaviji
A sad! Svijet ovaj doista odvraca od onog što on nije. Onaj koji mu je pristalica ne dobija ništa od njeg a da mu on ne uveca pohlepu i zudnju za njim. Onaj koji mu pripada nije zadovoljan onim što uzima od njega, buduci da ima onog što još nije uzeo. Naposljetku dolazi razdvajanje od onog što je zgrnuo i lomljenje onog što je ucvrstio. Uzmeš li pouku iz prošlog, sacuvat ceš što je ostalo. Selam! |
55. PISMO Muaviji
A sad! Zaista je Allah Uzvišeni ovaj svijet stvorio radi onog što ce doci poslije njega. On na njemu iskušava stanovnike njegove kako bi pokazao koji ce od njih najbolje postupati. Mi nismo stvoreni za svijet ovaj, niti nam je naredjeno da se trudimo radi njega. Dovedeni smo na nj samo zato da bismo bili iskušavani njime. Allah tako iskušava mene tobom i tebe mnome. On je zato nas obojicu ucinio dokazom jednog protiv drugoga. Ti si se bacio na trazenje svijeta ovog tajnovitim tumacenjem Kur'ana pa zahtijevaš od mene da polazem racun za ono što ni ruka ni jezik moj nisu pocinili kao prijestup, ali me ti i stanovnici Sirije okrivljujete, a ucenjaci tvoji poticu protiv mene neznalice tvoje. A oni tvoji, koji su ustali, poticu one koji sjede. Zato, budi svjestan Boga u pogledu sebe i ne dopusti da te šejtan vodi. Okreni lice svoje prema svijetu buducem, jer to je put naš i put tvoj. Boj se da te Allah ne pogodi od Sebe kaznom brzom koja ce uništiti korijen i posjeci granu. Kunem ti se Bogom, zakletvom koja nece biti prekršena, da cu, ako nas sudbina sastavi, nepokolebljivo stajati pred tobom, sve dok Allah ne presudi medju nama. jer On je najbolji od sudaca svih. - (Kur'an 7:87) |
64. PISMO Odgovor Muaviji
A sad! Doista smo mi i vi bili u bliskim i zajednickim odnosima, onako kako ti kazeš. Ali, nas i vas rastavi jucer to što mi prihvatismo vjerovanje a vi poricanje. A danas je to što smo mi nepokolebljivi a vi ste nepostojani. Oni od vas koji prihvatiše islam uciniše to nevoljno i tek nakon što su svi ljudi ugledni prihvatili islam pa se pridruzili Poslaniku Bozijem - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i potomcima njegovim! Iznio si da sam ja ubio Talhu i Zubejra, udaljio Aišu iz kuce njezine i izabrao boravište izmedju dva mjesta. To je ono što ti je nepoznato i ne ukljucuje bilo šta protiv tebe, te nema razloga nikakva za ispriku tebi o tome. Iznosiš i to da mi dolaziš s druzinom Iseljenika i Pomagaca, ali - Iseljenje je okoncano onog dana kad je zarobljen brat tvoj. Ako si u zurbi, onda malo pocekaj da te susretnem. To je prilicnije, jer bi znacilo da me Allah šalje da te kaznim. A ako ti posjetiš mene, bilo bi to kao što je rekao pjesnik Benu Eseda: Oni docekuju ljetne vjetrove, Koji na njih bacaju kamenje, Diljem uzvisina i nizina. Još imam sablju koj om sam otpremio djeda tvog, daidzu tvog i brata tvog na jedno te isto mjesto. Boga mi, znam ko si ti. Srce ti je pokvareno, a razum ti je slab! Bolje je reci da si se uspeo tamo odakle vidiš prizor loš koji je protiv tebe a ne u korist tvoju, jer traziš ono što je izgubio neko drugi. Teziš za blagom nekog drugog. I zudiš za onim što nije tvoje i s cime nemaš vezu nikakvu. Kako su daleko rijeci tvoje od djela tvojih, i kako vjerno sliciš amidzama i daidzama svojim, koji su bili vodjeni zlocom svojom i ljubavlju za krivdom u poricanju Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i potomcima njegovim! - pa zato bili poubijani, kao što znaš! Oni se nisu mogli obraniti od nesrece i nisu mogli zaštititi šticeno mjesto svoje od udaraca sablji, koji bijahu obilni u bici i ne pokazivahu slabost. Ti mnogo spominješ ubice Osmanove. Prvo pristupi onome cemu su ljudi pristupili. I onda pozovi ljude preda me, pa cu i tebe i njih staviti pred Knjigu Boga Uzvišenog. Ali ono što ti smjeraš samo je laza davana djetetu u danima prvim odbijanja njegova od dojenja. Selam onima koji ga zasluzuju! |
65. PISMO Muaviji
A sad! Došlo je vrijeme da se mozeš okoristiti promatranjem razgovjetnim dogadjaja najvaznijih, buduci da koracaš putem predaka svojih tvrdeci neistine, šireci mišljenja kriva i lazna, svojatajuci za se ono što je daleko iznad tebe i zahtijevajuci ono što tebi nije namijenjeno. Jer hoceš odbjeci od Istine i poreci ono što ti je potrebnije od mesa tvog i krvi tvoje, od onog što si cuo ušima svojim i što ti je ispunilo grudi. Poslije Istine nema ništa osim zablude ocite! Kloni se zato sumnje i nezdravih ucinaka njezinih zabunom, buduci da je doista smutnja odavno razastrla zastore svoje i tmina njezina oslijepila oci tvoje. Dobio sam pismo tvoje prepuno rijeci oporih koje slabe svrhu mira i prepuno izmišljotina koje si sastavio bez znanja i razuma. Postao si zato poput onog koji malaksava u hodu ili tapka po mjestu mracnom. Uzdigao si se na polozaj kojem se teško primice i ciji su znakovi vrlo daleki. Cak ga ni soko kraljevski ne moze doseci. Dalek je kao zvijezda Ajjuk. Neka Bog zakloni od tog da ti poslije mene upravljaš zajednickim poslovima muslimana ili da ja izdam ukaz neki ili ispravu koja ti daje vlast nad bilo kojim od njih. cuvaj se zato od sada i budi oprezan. A budeš li se opirao, onda kada robovi Boziji ustanu protiv tebe, tada ce za te poslovi biti okoncani i što god se danas prihvaca od tebe tada ce ti biti odbijeno. Selam! |
73. PISMO Muaviji
A sad! Izmjenjujuci odgovore s tobom i saslušavši pisma tvoja, misao mi je oslabila a pronicljivost izostala. Kada mi navodiš zahtjeve svoje i traziš od mene da ti pošaljem odgovore pismene, slican si onome koji je u drijemezu dubokom dok mu snovi njegovi protivurjece, ili onome koji se smeo i koji je svladan ne znajuci da li je ono što mu dolazi za nj ili protiv njega. Ti nisi takav, ali je on tebi slican. Kunem se Bogom da ceš, samo ako ti se ne da vremena, od mene zadobiti udarce koji ce smrskati kosti i samljeti meso. Znaj da te je doista šejtan sprijecio da se vratiš dobrim djelima svojim i da slušaš rijeci savjeta koji ti je upucen. Neka je selam onome koji ga je dostojan! |
75. PISMO Muaviji, napisano uskoro poslije davanja prisege Zapovjedniku vjernih - mir neka je s njim! - na vjernost
El-Vakidi ga spominje u svojoj knjizi "El-Dzemel" Od roba Bozijeg Alije, Zapovjednika vjernih, Muaviji, sinu Ebu Sufjana! A sad! Svjestan si opravdanja mojih pred vama i moga izbjegavanja vas, sve dok se ne dogodi to što je bilo neizbjezno i što nije bilo moguce sprijeciti. Prica je duga i mnogo je onog što se ima reci. Ono što je moralo proci - prošlo je, a ono što je moralo doci - došlo je. Polozi zato prisegu na vjernost s onima koji su s tobom i dodji i mi s izaslanstvom drugova svojih. Selam! |