Kome je dozvoljeno suđenje

 

Davude, Mi snio te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na Onom svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.'1

1791. Imam Ali, mir s njim, rekao je sudiji Šurejhu: "Šurejh, sjeo si na mjesto na koje ne sjeda ni ko, osim Poslanika ili Poslanikova opunomoćenika ili nesretnika."2

1792. Imam Sadik, mir s njim: "Čuvajte se suđenja, jer suđenje je za predvodnika koji zna suditi i koji među muslimanima sudi pravedno, a to pripada Poslaniku ili njegovom opunomoćeniku."3

 

Obraćanje silniku radi presude

 

A ako im budeš sudio, sudi im pravedno jer Allah voli pravedne.4

Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ga poriču.5

1793. Imam Sadik, mir s njim, je rekao u vezi sa dvojicom njegovih prijatelja koji su imali spor zbog duga ili nasljedstva pred silnikom: 6 "Ko se radi presude obrati silniku i bude presuđeno u njegovu korist, ono što je uzeo je haram, čak ako je to bilo i njegovo čvrsto pravo, jer uzeo ga je presudom silnika. A Allah, dž.š., naredio je da se silnikom poriče."7

1794. Imam Sadik, mir s njim: "Čuvajte se mogućnosti da neki od vas vode sporove pred silnicima, već nađite čovjeka među vama koji poznaje naš način suđenja i prihvatite ga među sobom za sudiju, jer sam ga ja postavio za vašeg sudiju i idite kod njega na presudu."8

___________________

 

1795. Poslanik, s.a.v.a.: "Ko postane sudija, odsjekao je svoju glavu bez noža." Upitaše: "O Poslanik, šta znaci odsjekao je glavu. Reče: "Džehennemska vatra.”1

1796. Poslanik, s.a.v.a.: "Zaista će pravednog sudiju dovesti na Sudnji dan i tako strogo sa njim svoditi račun da će poželjeti da nikad nije sudio ni među dvojicom, a u vezi sa jednom hurmom."2

1797. Imam Sadik, mir s njim: "Žalit će se nevavis (mjesto u Džehennemu) Allahu, dž.š., zbog žestine svoje užarenosti. Reći će mu Allah: 'Šuti, zaista je mjesto sudija užarenije od tebe!"'3

 

Dobrovoljno postajanje sudijom

 

1798. Poslanik, s.a.v.a.: "Ko žudi za položajem sudija i posegne za ovim ili onim da bi to postao, Allah će ga prepustiti njemu samome, a ko bude prisiljen da bude sudija, Allah, dž.š., će mu poslati meleka da ga osnaži."4

1799. Imam Ali, mir s njim, u pismu Maliku Aštaru, kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: "Za rješavanje nesporazuma među ljudima odaberi onoga među podanicima svojim koji je po mišljenju tvojem najbolji. Odaberi onoga kojim se stvari ne otežavaju i suparnici se ne pokušavaju cjenkati s njim, koji ne istrajava u grešci, ne usteže se od povratka istini kada je sazna, ne teži pohlepi i ne zadovoljava se s najnižom razinom razumijevanja umjesto najviše, koji je krajnje obazriv u nejasnim pitanjima i najviše drži do dokaza, koji je najmanje uznemiren zbog ponavljanja govora protivnika, najstrpljiviji u razotkrivanju pojava, najodlučniji kod jasnoće suda i kojeg pohvala ne zanosi i podsticaj ne čini naklonjenim. Takvih je ljudi malo! Također, često provjeravaj njegove presude."5

1800. Imam Sadik, mir s njim: "Neka ne čezne za suđenjem onaj koji slabo poznaje fikh."6

________________

1. Musfedreku-l-vesail, 17/243/21233.

2. Kenzu-l-‘ummal, 14994.

3. El-Fekih, 3/6/3226.

4. Kenzu-l-'untmat, 14988.

5. Nehdžu-l-belaga, pismo 53.

6. El-Bihar, 104/264/5.

 

 

Ponašanje pri suđenju

 

1. Osigurati jednakost medu paničarima

 

1801. Poslanik, s.a.v.a.: "Koga zapadne da sudi između dvojice muslimana, mora podjednako gledati u obje stranke, imati jednak odnos u pokazivanju, određivanju njihovog mjesta za sjedenje i mjesta koje će on zauzeti naspram njih."1

1802. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: "Vodi računa o pogledima, o načinu govora i sjedenja, da budeš nepristran kada sudiš dvojici muslimana, tako da se tebi bliski ne ponadaju u podršku, a da se neprijatelj tvoj ne zabrine za pravednost."2

 

2. Ne dizati glas iznad glasa parničara

 

1803. Imam Ali, mir s njim, Ebu-l-Esvedu Ed-Dueliju, koji ga je pitao za razlog micanja s položaja sudije, budući da nije ništa pronevjerio, niti je počinio zločin: "Vidio sam da dižeš glas iznad glasa parničara."3

3. Ne pokazivati zamor

1804. Imam Ali, mir s njim, je rekao Šurejhu: "Čuvaj se mogućnosti da prilikom parničenja pokažeš uznemirenost i uvrijeđenost, jer parničenje je skup za koji je Allah propisao nagradu, a za čovjeka koji sudi na temelju istine priprema lijepe zalihe."4

 

4. Saslušati iskaze obiju strana

 

1805. Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, mir s njim: "Kada ti dođu dvojica da im presudiš, nemoj suditi za jednog dok ne saslušaš riječi obojice. Kada tako učiniš, presuda će ti biti jasna." Reče Ali, mir s njim: "Nakon toga sam uvijek sudio." A Poslanik, s.a.v.a., molio se za njega riječima: "Bože, uputi ga u suđenje!"5

 

5. Ne suditi u stanju srdžbe

 

1806. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: "Prilikom suđenja nemoj nikome šaptati, a ako se naljutiš, ustani i nikad ne sudi dok si ljut."6

___________________

1. Kenzu-l-'ummal, 15032.

2. Vesailu-š-šia, 18/155/1.

3. Mustedreku-l-vesal, 17/359/21581.

4. El-Kafi,7/413/1.

5. El-Fekih, 3/13/3238.

6. El-Kafi, 7/4\3/5.

 

6. Ne suditi u stanju pospanosti

 

1807. Poslanik, s.a.v.a., zabranjivao je da sudija sudi u stanju srdžbe, gladi ili pospanosti.1

 

7. Ne suditi u stanju gladi ili žeđi

 

1808. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: "Ne sjedaj da sudis dok ne jedeš."2

 

8. Da sudija ne bude domaćin nijednom parničaru

 

1809. Imam Sadik, mir s njim: "Došao je čovjek kod Imama Alija, mir s njim, i bio mu gost nekoliko dana. Zatim mu je rekao u vezi sa sporom, što nije spomenuo prvoga dana. Imam reče: 'Jesi li parničar?' Reče: 'Jesam.' Imam reče: 'Idi od nas, jer Poslanik, s.a.v.a., zabranio je da parničar bez prisustva druge strane bude gost kod sudije'"3

 

9. Ne uticati na svjedoke

 

1810. Poslanik, s.a.v.a., je zabranio sudijama da pomažu jednoj strani češćim gledanjem i prisutnosti pamćenja. Također je zabranio uticanje na svjedoke."4

 

Kojim od sudija upravlja Allah, dz.š.

 

1811. Poslanik, s.a.v.a.: "Nema sudije muslimana, a da s njim nisu dva meleka koji ga upravljaju prema istini, sve dok ovaj ne poželi nešto drugo. A kada poželi nešto drugo i namjerno se odmetne, odlaze meleci od njega i prepuštaju ga njemu samome."5

1812. Imam Ali, mir s njim: "Ruka Božije milosti stoji nad glavom sudije; kada se ovaj odmetne, prepusti ga Allah njemu samom."6

 

Vrste sudija

 

1813. Imam Sadik, mir s njim: "Postoje četiri vrste sudija: trojica su u Vatri, a jedan je u Džennetu. Čovjek koji svjesno sudi nepravedno - u Vatri je; čovjek koji nesvjesno sudi nepravedno - u Vatri je; čovjek koji nesvjesno, bez znanja propisa, sudi pravedno - u Vatri je; čovjek koji svjesno, sa znanjem propisa, sudi pravedno - u Džennetu je."7

________________

1. Musledreku-l-vesail, 17/349/21544.

2. El-Kafi, 7/413/1.

3. El-Kafi, 7/413/4

4. Mustedreku-l-vesail, 17/350/21549.

5. Kenzu-l-'ummal, 14993.

6. El-Kafi,7/410/1.

7. El-Kafi, 7/407/1.

 

 

Žena kao sudija

 

1814. Poslanik, s.a.v.a.: "Žena ne može biti sudija koji sudi među ljudima."2

1815. Imam Bakir, mir s njim: "Žena se ne postavlja za sudiju niti za vladara."3

 

Suđenje na temelju jasnog dokaza

 

1816. Poslanik, s.a.v.a., kada su se pred njim parničila dva čovjeka u vezi sa nasljedstvom i nekoliko pohabanih stvari: "Možda jedan od vas bude rječitiji u iznošenju dokaza od drugog, pa kome presudim nešto što je pravo njegovog brata, presudio sam mu jezičak džehennemske vatre." lađa se oglasiše obojica: "O Poslanice, odrekao sam se svoga prava u korist suparnika!" Poslanik, s.a.v.a., reče: "Ne tako, već idite i pravedno podijelite imetak, potom ne gledajući izvlačite, a zatim jedan drugom halalite."4

 

1817. Poslanik, s.a.v.a., rekao je Imru'u-l-Kajsu koji se parničio s nekim čovjekom zbog zemlje: "Imaš li dokaz?" On reče: "Nemam." Poslanik, s.a.v.a., reče: "Zakuni ga." On reče: "U tom slučaju moja zemlja će biti njegova." Poslanik, s.a.v.a., reče: "Ukoliko uzme tvoju zemlju, Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu, neće prihvatiti njegova djela i otrpit će bolnu kaznu." Čovjek se uplaši te vrati zemlju Imru'u-l-Kajsu.5

 

1818. Imam Ali, mir s njim: "Pet je stvari kod kojih sudija mora suditi po spoljašnjosti: starateljstvo (pravo starateljstva koje Allah, Poslanik ili Imam daju bilo kome za starateljstvo djeteta), su-pružništvo, nasljedstvo, ono što je zaklano po šerijatskim propisima i svjedočenje. Kada god svjedoci izvanjski gledano budu povjerljivi, prima im se svjedočenje i nije potrebno istraživati o njihovim unutrašnjim osobinama."6

 

1819. Imam Sadik, mir s njim: "Kada se pojavi Imam Mehdi, mir s njim, sudit će medu ljudima Davudovim, mir s njim, sudom i neće mu biti potrebni dokazi. Allah, dž.š., će ga nadahnjivati i sudit će na osnovu znanja."7

 

Rijeci Imama: “Znajte, ovo je suđenje!”

 

1820. Imam Sadik, mir s njim: "Donijela su djeca svoje pisane radove pred Imama Alija, mir s njim, da izabere najbolji. On reče: 'Znajte, ovo je suđenje! Nepravednost u ovoj prilici je poput nepravednosti prilikom suđenja! Prenesite svojim učiteljima da ukoliko vas udare više od tri puta prilikom odgajanja, slijedi (nad njima) odmazda."8

___________________

2. Kenztt-l-'ummal, 14921.

3. El-Bihar, 104/275/1.

4. Me’ani-l-ahbar, 279.

5. Tenbihu-l-havatir, 2/171.

6. El-Hisai, 311/88.

7. El-Bihar,14/14/23

8. Vesailu-š-šia,18/582/2