1131. Imam Ali, mir s njim, rekao je Maliku Aštaru kada ga je postavio za upravitelja Egipta: "Vojska je voljom Božijom tvrđava podanika, ukras vladara, snaga vjere i put sigurnosti. Podanici ne mogu opstajati bez nje."1

1132. Imam Ali, mir s njim, u istom pismu: "Neka najpovlašteniji zapovjednik tvoje vojske kod tebe bude onaj koji im je uzor u pomaganju i čini im dobročinstvo svojim imetkom, obuhvatajući njih i njihove porodice koje su ostale iza njih, tako da jedina njihova briga bude borba protiv neprijatelja. Tvoja naklonost prema njima će okrenuti njihova srca prema tebi. Budi zato širokogrud u odnosu na njihove želje, nastavi hvaleći ih i nabrajajući ono što su iskusili oni najjači od njih, jer zaista, spominjanje njihovih dobrih djela bodri hrabre i potiče slabe, ako Bog da."2

1133. Imam Ali, mir s njim: "Ko uskrati pomoć svojoj vojsci, podržao je svoga neprijatelja."3

1134. Imam Ali, mir s njim: "Nesreća vojske je protivljenje zapovjedniku."4

Allahove vojske

Allahove su vojske Nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!5

A vojske Gospodara tvoga samo On zna.6

Ako ga vi ne pomognete, pa-pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je bio s njim samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svom: "Ne brini, Allah je s nama!". pa je Allah spustio Svoj spokoj na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja."7

___________________

1 Nehdžu-l-belaga, pismo 53.

2 Isto.

3 Gureru-l-hikem, 8329.

4 Isto, 3932.

5 El-Feth, 7.

6 El-Muddessir, 31.

7 Et-Tevbe, 40.