Rođenje Imama Husejna

485. Fatima, mir s njom: "Nakon što sam rodila Husejna, mir s njim, ušao je kod mene Božiji Poslanik, s.a.v.a. Predala sam mu Husejna umotanog u žutu tkaninu. Bacio je žutu, uzeo bijelu tkaninu i u nju ga umotao. Potom reče: 'Uzmi ga, o Fatima, on je Imam i sin Imama, i otac devet imama. U njegovoj kičmi je devet časnih imama, od kojih je deveti El-Kaim."1

486. Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim: "Kada je bio rođen Husejn, mir s njim, Allah, dž.š., objavio je Džebrailu, a.s.: 'Rođen je sin Muhamme- du, otidi do njega, pozdravi ga i reci mu da je položaj Alijev kod njega isti kao položaj Harunov kod Musaa i zato ga nazovi imenom sina Harunovog.' Džebrail, a.s., se spustio, prenio mu pozdrave od Uzvišenog Allaha, a potom rekao: 'Allah, dž.š., ti zapovijeda da mu dadneš ime sina Harunovog.' Upita: 'Koje je njegovo ime?' Reče: "Šubejr.' Reče: 'Moj jezik je arapski.' Reče: 'Nazovi ga Husejn."2

Potvrda imameta Imama Husejna

487. Imam Hasan, mir s njim: "Nakon što umrem i duša mi napusti tijelo, Husejn ibn Ali, mir s njim, Imam je nakon mene. Njegovo nasljediva- nje Poslanika zapisano je u Knjizi kod Allaha, dž.š. Allah, dž.š., njego- vo je nasljeđivanje pridodao nasljeđivanju njegovog oca i majke, jer Allah je znao da ste vi najbolja Njegova stvorenja. Od vas je odabrao Muhammeda, s.a.v.a., a on je odabrao Alija, mir s njim, a mene je oda- brao Ali, mir s njim, a ja sam odabrao Husejna, mir s njim."3

Husejn je od mene, ja sam od njega

488. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: "A što se tiče Husejna, on je od mene. On je moj sin i moj potomak. Najbolji od stvorenja, nakon brata njegova. On je Imam muslimana i predvodnik vjernika, namjesnik Gospo- dara svjetova, pomagač onih koji vape za pomoći, utočište onih koji traže zaštitu, dokaz Božiji nad svim stvorenjima Njegovim; on je predvodnik mladića u Džennetu, kapija spasa za ummet, njego- va zapovijed je moja zapovijed, pokoravanje njemu je pokoravanje meni, ko ga slijedi od mene je, i ko mu se protivi nije od mene."4

__________________

1 Kifajetu-l-eser, 194.

2 'llelu-š-šerai", 137/5.

3. El-Kafi, 1/301/2.

4. Emali-s-Saduk, 101.

489. Bera' ibn Azib: "Vidio sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako je po- sjeo Husejna na sebe, rekavši: 'Moj Bože, ja ga volim, voli ga i Ti!"1

490. Seid ibn Ebi Rašid od Ja'la El-Amirijja: "Išao sam sa Božijim Po- slanikom, s.a.v.a., na ručak na koji bijasmo pozvani. Božiji Po- slanik, s.a.v.a., pošao je prije ostalih ljudi dok se Husejn igrao s djecom. Htjede ga uzeti, ali on se dade u bijeg iz jedne u drugu stranu. Božiji Poslanik, s.a.v.a., smijao se s njim sve dok ga nije uhvatio. Stavio mu je jednu ruku na zatiljak, a drugu ispod bra- de. Stavio je svoja usta na njegova, poljubio ga i rekao: 'Husejn je od mene i ja sam od Husejna, Allah voli onoga ko voli Husejna. Husejn je jedan od mojih unuka."2

491. Ibn Abbas: "Božiji Poslanik, s.a.v.a., nosio je Husejna ibn Alija na svome ramenu, a neki čovjek mu reče: 'O sinak, lijepu li si ja- halicu uzjahao!' Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: 'A kako je tek lijep jahač!"3

Vrline Imama Husejna

492. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: "Ko želi da gleda u najdražeg stanovnika na Zemlji među stanovnicima Nebesa - neka gleda u Husejna!" 493. Imam Husejn, mir s njim: "Ušao sam kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kod kojeg je bio Ibn Ebi Ka'b. Božiji Poslanik, s.a.v.a., mi reče: 'Merhaba tebi, o Ebu Abdullah, ukrasu Nebesa i Zemalja!" Ubejj upita: 'O Božiji Poslaniče, kako može biti bilo ko, osim tebe, ukras Nebesa i Zemalja?!' On reče: 'O Ubejj, tako mi Onoga Koji me je učinio vjerovjesnikom sa Istinom, zaista je položaj Husejna ibn Alija na Nebesima veći od njegovog položaja na Zemlji. Na desnoj strani Božijeg prijestolja je napisano: Husejn je svjetiljka Upute, lada spasa, Imam bez zamora, sa čašću i ponosom, putokaz i pohranjeno blago."4

494. Imam Husejn, mir s njim, u jednom od govora na Dan Ašure: "Znajte, čovjek nečasnog rođenja, od oca nečasnoga rođenja, ostavio nam je izbor između dviju stvari: mača i poniženja. Koliko je samo daleko poniženje od nas! Takvo šta za nas ne voli Allah, Poslanik, vjernici, čisto i časno okrilje u kojem smo odgojeni. Gorljive i ponosne duše ne daju prednost pokoravanju niskim ljudima nad pogibijom plemenitih."5

____________________

1.  El-Bihar, 43/264/16.

2. El-Mustedreku 'ale-s-sahihajn, 3/177

3. Sunenu-t-Tirmizi, 5/661/3784.

4. El-Menakibu libni Šehr Ašub, 4/73.

5. 'Ujunu ahbari-r-Rida, 1/59/29. El-Lehuf, 97.

495. Imam Husejn, mir s njim, u jednom od govora na Dan Ašure: "Ne, nije tako, kunem se Allahom, neću vam se pokoriti poslušnošću poniznoga, niti ću pobjeći kao što rob bježi!"1

496. İmam Zejnu-l-Abidin, mir s njim: "Čuo sam Husejna, mir s njim, kako kaže: 'I da mi čovjek opsuje u ovo uho' - pokazujući rukom na desno uho - 'a zatraži izvinjenje na drugo, ja ću prihvatiti to od njega, jer prenio mi je Zapovjednik pravovjernih Ali ibn Ebi Talib da je čuo moga djeda, Božijeg Poslanika, kako kaže: Neće doći na Kevser onaj ko ne prihvati izvinjenje, bilo da je ono opravdano ili da nije."2

497. Huzejfa ibn Ilejman: "Vidio sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako drži za ruku Husejna ibn Alija, mir s njim, i govori: 'O ljudi, ovo je Husejn ibn Ali, upoznajte ga! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, on je sigurno u Džennetu, i oni što ga vole su u Džennetu, i oni što vole one koji njega vole su u Džennetu!"3

498. Šuajb ibn Abdurrahman El-Huzai: "Na dan Kerbele na leđima Husejna ibn Alija nađen je ožiljak. Pitali su Zejnu-l-Abidina o tome, a on reče: 'To je trag od torbe koju je nosio na leđima kućama udovica, siročadi i siromaha."4

499. Sejjid ibn Tavus u Lehufu od jednog prenosioca: "Potom je Husejn, mir s njim, pozivao ljude na dvoboj. Pobjedivao je svakoga ko mu je izašao na mejdan, sve dok nije pogubio velik broj njih, a tokom borbe bi govorio:

Dostojnije je poginuti nego prihvatiti sramotu,

a sramota je bolja od odlaska u Džehennem!"

Jedan od prenosilaca kaže: "Tako mi Boga, nikad nisam vidio čovjeka koji je mnoštvom prevladan, sva mu djeca, porodica i prijatelji pobijeni, a da je nepokolebljiv kao Husejn. Nasrnuli su na njega svom žestinom, a on se ustremi na njih sa svojim mačem, tako da su bježali pred njim kao stado koza koje bježi pred navalom vuka. Napadao je na vojsku od trideset hiljada boraca koja je bježala pred njim kao raštrkani skakavci, a potom bi se vraćao na svoje mjesto govoreći: Nema snage niti moći, osim u Allaha, Uzvišenog i Moćnog!"5

_________________

1 El-Iršad, 235.

2 Inkaku-l-hakk, 11/431.

3 Emali-s-Saduk, 478/4.

+ El-Menakibu libni Šehr Ašub, 4/66. 5 El-Lehuf, 170.