Prenosi Dzabir ibn Samura: “Cuo sam Poslanika s.a.v. da je rekao: ‘Bice dvanaest zapovjednika….’ Dalje nisam cuo. Otac mi je kasnije rekao da je Poslanik bio dodao, ‘Svi oni ce biti iz plemena Kurejs.’
1.Sahih el-Bukhari (engleski prijevod), hadis broj 9.329, odjeljak pod naslovom Kitabul Ahkam
2.Sahih el-Bukhari (na arapskom), hadis broj 4:165, Kitabul Ahkam
Poslanik s.a.v. je rekao: “Vjera (islam) ce trajati sve do Casa (Dana sudnjeg); u njoj cete imati dvanaest halifa, i svi oni ce biti iz plemena Kurejs.”
1. Sahih Muslim, (engleski prijevod), odjeljak DCCLIV, dio 3, str.1010, hadis br. 4483;
2.Sahih Muslim (na arapskom), Kitab el-Imaara, 1980 Saudijsko Arabijsko izdanje, dio 3, str. 1453, hadis br.10
Sta sunijska ulema kaze
Ibn el-’Arabi:
“Nabrojali smo dvanaest emira (vodja) poslije Poslanika s.a.v.. To su bili: Ebu Bekr, ‘Umar, ‘Uthman, ‘Ali, Hasan, Muavija, Jezid, Muavija ibn Jezid, Marvan, ‘Abd el-Malik ibn Marwan, Jezid bin Abd el-Malik, Marvan ibn Muhammed ibn Marvan , Es-Saffah … Poslije ovih bilo je dvadest i sedam Abasidskih halifa. Sada, ako uzmemo u obzir samo dvanaest od njih doci cemo samo do Sulejmana. Ako uzmemo doslovno znacenje imamo samo pet njih, i njima dodamo cetiri Pravedne halife, i ‘Umara bin ‘Abd el-’Aziza … Ne mogu da razumijem znacenje ovog hadisa!”
1.Ibn el-’Arabi, Sharh Sunan Tirmidhi, 9:68-69
Qadi ‘Iyad el-Yahsubi:
“Broj halifa je veci od toga. Ograniciti njihov broj na dvanaest je pogrjesno. Casni Poslanik s.a.v. nije rekao da ce biti samo dvanaest i da nece biti mogucnosti za vise. Zbog toga je moguce da ih moze biti vise.”
1.El-Nawawi, Sharh Sahih Muslim, 12:201-202;
2.Ibn Hajar el-’Asqalani, Fath el-Bari, 16:339
Jala el-Din el-Suyuti:
(Od Poslanikove smrti pa) do Sudnjeg dana moze biti samo dvanaest halifa. I oni ce nastaviti djelovati po istini cak i da njihovi dolasci nisu odmah jedan iza drugog. Vidimo da od tih dvanaest, cetiri su Pravedne halife, onda Hasan, pa Muavija, pa Ibn Zubejr, i napokon ‘Umar bin ‘Abd el-’Aziz. To je osam. Preostaju cetiri. Moguce da Mehdi, Abasidski halifa, bude ukljucen, jer je on medju njima bio kao i ‘Umar bin ‘Abd el-’Aziz medju Umejadima. I Tahir ‘Abasi ce biti ukljucen jer je bio pravedan vladar. Tako su samo dvojica preostala da dodju. Jedan od njih je Mehdi jer je on iz Ehlulbejta.”
1. El-Suyuti, Tarikh el-Khulafa, str.12;
2.Ibn Hajar el-Haytami, El-Sawa’iq el-Muhriqa, str. 19
Ibn Hajar el-’Asqalani:
“Niko nema puno znanja o ovom hadisu iz Sahih Buharija. Nije ispravno reci da ce ti imami biti prisutni samo u jednom vremenu.”
Ibn el-Jawzi:
“Prvi halifa plemena Umeja bio je Jezid bin Muavija i zadnji Marvan el-Himar. Njihov ukupan broj bio je trinaest. Uthman, Muavija i Ibn Zubejr nisu brojani jer su oni bili Poslanikovi ashabi. Ako iskljucimo Marvana bin el-Hakama, zbog toga sto se ne zna da li je on bio ashab ili ne, ili sto je bio na vlasti i pored toga sto je Abdullah ibn Zubejr imao podrsku naroda. Tada mozemo doci na broj dvanaest. … Kada je halifat izasao iz ruku Umejada nastao je veliki nemir, sve dok se Abbasidi nisu ucvrstili na vlasti. Od tada se prvobitno stanje potpuno promijenilo.”
1.Ibn el-Jawzi, Kashf el-Mushkil, navedeno u Ibn Hajar el-’Askalani, Fath el-Bari 16:340 od Sibta ibn el-Jawzi
El-Nawawi:
“To moze takodjer znaciti da ce dvanaest Imama biti na vlasti za vrijeme nadmocnosti vjere islama, vremena kada ce islam biti dominantna vjera. Ove halife ce za vrijeme svoje vladavine proslaviti vjeru islam.”
1. El-Nawawi, Sharh Sahih Muslim, 12:202-203
El-Bayhaqi:
“Broj dvanaest se moze izbrojati do perioda Walida ibn ‘Abd el-Malika. Poslije toga nastao je haos i nemir. Onda je dosla Abasidska dinastija. Ovo je povecalo broj imama.”
1. Ibn Kathir, Ta’rikh, 6:249; El-Suyuti, Tarikh el-Khulafa, str. 111
Ibn Kathir:
“Svako ko slijedi el-Bayhaqi-ja i slaze se s njegovom tvrdnjom da Dzema’a (tj. Zajednica) uzima za dvanaest halifa one koje su dosle prije Walida ibn ‘Abd el-Malika, prijestupnika, spada u onu grupu koja je kritikovana u hadisima koje smo naveli. Ako prihvatimo halifat Ibn Zubejra prije ‘Abd el-Malika ukupan broj bit ce sesnaest, a ne dvanaest kako bi trebao biti u periodu prije ‘Umara ibn ‘Abd el-Aziza. Na ovaj nacin Jezid ibn Muawiya bi bio ukljucen a ne i ‘Umar ibn ‘Abd el-’Aziz. U svakom slucaju, dobro je poznato da vecina uleme prihvata ‘Umara ibn ‘Abd el-’Aziza kao istinskog i pravednog halifu.”
1.Ibn Kathir, Ta’rikh, 6:249-250
Zbunjeni?
Sada ce nam drugi sunijski ucenjaci pojasniti ko su zaista ta dvanaestorica Poslanikovih nasljednika, halifa, emira ili imama: Cuveni el-Dhahabi pise u svojoj knjizi Tadhkirat el-Huffaz, dio 4, str. 298, kao i cuveni ucenjak Ibn el-Hadzar el-’Asqalani u svojoj knjizi el-Durar el-Kaminah, dio 1, str. 67 da je Sadruddin Ibrahim bin Muhammad bin el-Hamawayh el-Juwayni el-Shafi’i (ili samo el-Juwayni) bio veliki ucenjak u nauci o hadisima. Ovaj isti el-Juwayni prenosi od Abdullaha ibn Abbasa (r) da je Poslanik s.a.v. rekao: “Ja sam prvak svih poslanika a Ali ibn Ebu Talib je prvak svih nasljednika poslanika, i nakon mene broj mojih nasljednika bice dvanaest, prvi od njih je Ali ibn Ebu Talib a posljednji Mehdi.”
El-Juwayni takodjer prenosi od Ibn ‘Abbasa (r), a on od Poslanika s.a.v.:
“Zaista je broj mojih halifa, mojih nasljednika i Allahovih dokaza Njegovim stvorenjima dvanaest. Prvi od njih je moj brat a posljednji od njih je moj sin.” Upitali su ga: “O Allahov Poslanice, ko je tvoj brat?” Poslanik s.a.v. je odgovorio: “Ali ibn Ebu Talib.” A kada je bio upitan o sinu, Poslanik s.a.v. je rekao: “To je el-Mehdi, onaj koji ce ispuniti zemlju pravdom i pravicnoscu nakon sto bude ispunjena nepravdom i tiranijom. I, tako mi Onoga koji mi je naredio da upozorim i da obradujem, cak da ostane samo jedan dan prije Sudnjeg dana, Svemoguci Allah ce produziti taj dan sve dok el-Mehdi ne bude poslan; onda ce narediti da Isa, sin Merjemin, takodjer, dodje i klanja iza njega. Zemlja ce biti osvijetljena njegovom svjetloscu, a njegova moc protezat ce se od istoka do zapada.”
El-Juwayni, takodjer prenosi da je Poslanik s.a.v. obavijestio: “Ja, Ali, Hasan, Husejn i devet Husejnovih potomaka smo (od Allaha) ocisceni i bezgrijesni.”
1.El-Juwayni, Fara’id el-Simtayu, Mu’assassat el-Mahmudi li-Taba’ah, Beirut 1978, str. 160
Treci zakljucak:
Od svih islamskih skola, samo siijska dvanaesto imamska skola vjeruje da su ovih dvanaest osoba jedini pravi Poslanikovi nasljednici i ova skola slijedi samo njihova islamska ucenja.
Prvi Imam: Emir-ul-muminin, Ali sin Ebu Taliba. Rodjen je 13. redzeba, deset godina prije pocetka poslanstva (600. godine po hriscanskom racunanju), u samoj Kabi; Postao je imam nakon smrti Bozijeg Poslanika s.a.v. 28. sefera 11/632. godine; Smrtno ga je ranio otrovnom sabljom Ibn Muldzem, dok je klanjao u dzamiji u Kufi (Irak); preselio je na ahiret nakon dva dana, 21. Ramazâna 40/661. godine. Sahranjen je u gradu Nedzefu (Irak).
Drugi Imam: Hasan, sin Alija b. Ebi Taliba. Rodjen je 15. ramazâna 3/625. godine u Medini; Otrovan je 7. ili 28. sefera 50/670. godine u Medini.
Treci Imam: Husejn, sin Alija b. Ebu Taliba. Rodjen je 3. sabâna 4/626. godine u Medini; Ubijen je kao sehid zajedno sa svojim sinovima, rodjacima i drugovima 10. muharrema 61/680. godine u mjestu Kerbelu (Irak). On i njegov stariji brat Hasan su sinovi kcerke Bozijeg Poslanika s.a.v, Fatime Zehre a.s.
Cetvrti Imam: Ali Zejnul Abidin, sin Husejna. Rodjen je 5. sabâna 38/659. godine; Otrovan je 25. muharrema 94/712. ili 95/713. godine u Medini.
Peti Imam: Muhammed Bakir, sin Alija Zejnul Abidina. Rodjen je 1. redzeba 57/677. godine u Medini; Otrovan je 7. zu-l-hidzdze 114/733. godine u Medini.
Sesti Imam: Dzafer Sadik, sin Muhammeda Bakira. Rodjen je 17. rebîu-l-evvela 83/702. godine u Medini, gdje je i otrovan 25. sevvâla 148/765. godine.
Sedmi Imam: Musa Kazim, sin Dzafera Sadika. Rodjen je u mjestu El-Ebvâ, u blizini Medine, 7. sefera 129/746. godine; Otrovan je 25. redzeba 183/799. godine, u zatvoru Harûna Rasîda, u Bagdadu i sahranjen u mjestu el-Kâzimijja blizu Bagdada (Irak).
Osmi Imam: Ali Reza, sin Musa Kazima. Rodjen je u Medini 11. zu-l-kadeta 148/765. godine; Otrovan je 17. sefera 203/818. godine u Meshedu (Horâsân, Iran).
Deveti Imam: Muhammed Dzevad, sin Alija Reze. Rodjen je 10. redzeba 195/811. godine u Medini; Otrovan je u Bagdadu 30. zu-l-kadeta 220/835. godine. Sahranjen je pokraj svog djeda u el-Kâzimijji.
Deseti Imam: Ali Hadi, sin Muhammeda Dzevada. Rodjen je 5. redzeba 212/827. godine u Medini; Otrovan je u gradu Sâmarri (Irak) 3. redzeba 254/868. godine.
Jedanaesti Imam: Hasan Akari, sin Alija Hadija. Rodjen je 8. rebîu-l-ahira 232/846. godine u Medini; Otrovan je u gradu Sâmarri (Irak) 8. rebîu-l-evvela 260/874. godine.
Dvanaesti Imam: Muhammed Mehdi, sin Hasana Askarija. Rodjen je 15. sabâna 255/869. godine u gradu Sâmarri (Irak). On je sadasnji Imam; U gajbetul sugra (manjoj skrivenosti) bio je od 260/874. godine do 329/844. godine, kada je presao u gajbetul kubra (vecu skrivenost), koja traje i danas. On ce se pojaviti kada mu Allah to dozvoli, kako bi uspostavio Allahovu vlast na zemlji i ispuni je pravdom i jednakoscu, nakon sto ona bude ispunjena nepravdom i tiranijom. On je el-Kâim (onaj koji ce ustati da uspostavi Allahovu vlast); el-Hudzdzet (Allahov dokaz za Njegova stvorenja); Sâhibu-z-zemân (Gospodar naseg vremena) i Sâhibu-l-emr (onaj kome je dat Boziji autoritet).