Kur'anske sure i ajeti nisu svi odjedanput objavljeni. Pored historije koja tvrdi da je objava Kur'ana trajala 23 godine i sami sjeti svjedoče o tome.
Uzvišeni Allah kaţe:
“I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” (El-Isra, 106)
Kur'anske sure i ajeti, nesumnjivo, nisu objavljeni onim redom kako ih danas u Kur'anu čitamo, prvo sura El-Fatiha pa El-Bekare pa Ali „Imran pa En-Nisa itd. To pored historijskih izvora potvrđuje i sam sadržaj kur'anskih ajeta. Neke sure i ajeti svojim sadržajem odgovaraju početnom periodu objave, a nalaze se na kraju Kur'ana kao sura El-„Alek i En-Nun", a neke pak odgovaraju vremenu poslije Hidžre i kasnom periodu Poslanikove misije a nalaze se na početku Kur'ana kao sure El-Bekare, Ali'Imran, En-Nisa, El-Enfal i Et-Tewbe.
Različitost sadržaja sura i ajeta i njihova potpuna povezanost sa događajima koji su se desili tokom vremena pozivanja obavezuju nas da tvrdimo da je Kur'an objavljivan 23 godine u periodu Poslanikove misije.Ajeti koji pozivaju mušrike da prihvate islam i odbace idole odgovaraju mekanskom periodu,prije Poslanikovog preseljenja u Medinu, kada je on i bio pogođen idolopoklonstvom. Ajeti koji pozivaju na borbu i izražavaju propise, objavljeni su u Medim kad se islam počeo širiti, kada je Medina predstavljala vrhovnu islamsku vlast.
Na osnovu prethodne analize kur'anski ajeti i sure se dijele prema lokalitetu i vremenu objave
i prema njenim povodima i uvjetima.
1) Neke mekanske sure i ajeti, a i neke medinske, ako su objavljene prije Poslanikove hidžre smatraju se mekanskim. Tu je najveći dio sura i posebno kratke sure. One sure koje su objavljene poslije Poslanikove hidžre nazivaju se medinskim pa ako su objavljene i van Medine, pa čak ako su objavljivane i u Mekki.
2) Neke sure i ajeti su objavljeni na putovanju, a neke u mjestu boravka. Pored toga, Objava se dijeli na onu koja je došla noću i ona koja je došla danju, na onu koja je objavljena u ratu i ona koja je objavljena u miru, na onu koja je objavljena na Zemlji i onu koja je objavljena u nebeskim sferama, na onu koja je objavljena među ljudima i onu koja je objavljena u stanju osame. O značaju spoznaje ovih oblika objave raspravljajmo u poglavlju "Povodi objave".
3) Objava nekih sura je ponovljena kao npr. sura El-Fatiha koja je objavljena i u Mekki i u Medini. I neki ajeti su objavljeni više puta kao ajet "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete" koji je u suri Er-Rahman ponovljen trideset puta.
Isti je slučaj i sa ajetom "To je zaista pouka, i većina njih nisu bili vjernici, a Gospodar tvoj je,doista, Silan i Milostiv", koji je u suri Eš-Šu'ara ponovljen osam puta.
Neki ajeti su ponovljeni u više različitih sura kao ajet: "Oni govore: Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite", koji je ponovljen u šest različitih sura.
Pored toga u Kur'anu nalazimo rečenice koje su cjeloviti ajeti na jednom mjestu, a na drugom mjestu nalazimo samo njihove dijelove kao kod ajeta: "Allah je — nema boga osim Njega —Živi i Vječni", koji se nalazi kao cjelina na početku sure Ali "Imran, a u suri El-Bekare dio je ajeta o Prijestolju".
Bez obzira na sve kazano najveći broj ajeta objavljen je samo jedanput. Razlog ovom odstupanju je potreba jačeg objašnjenja, upozorenja i skretanja pažnje.
Slična ovim odstupanjima su i odstupanja između dugih i kratkih sura i ajeta. UZ suru El-Kewser, najkraću u Kur'anu, nalazimo suru El-Bekare koja je najduža, kao i ajet koji je najkraći uz 282. ajet o dugu u suri El-Bekare koji je najduži u Kur'anu.
Sva ova odstupanja imaju sasvim određen smisao. On se možda najbolje otkriva u dva energična ajeta, u 20. i 21. ajetu sure "Pokriveni". Prvi ajet je samo jedna rečenica, a drugi ima više od petnaest rečenica.
Jedan od vidova razlika koje pronalazimo pri usporedbi sura i ajeta jeste svakako razlika u jezgrovitosti, kratkoći i opširnosti u izrazu među pojedinim ajetima što se jasno vidi kod poređenja sura El-Fadžr i El-Lajl sa surama El-Bekare i El-Maide. Većina mekanskih sura su jezgrovite i kratke dok su medinske opširne i duge.
Na osnovu ovakvih razmatranja utvrđeno je da je prva Objava koju je dobio Muhammed s.a.v.a., bila sura El-'Alek ili prvih pet ajeta ove sure, a posljednja sljedeće riječi Uzvišenog
Allaha:
I bojte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti,nikome krivo učinjeno neće biti." (El-Bekare, 281)
Već smo kazali da je mnogo sura i ajeta vezano za događaje i zbivanja iz vremena Poslanikove misije kao sure El-Bekare, El-Hašr i El-'Adijat, (El-Bekare je objavljena u prvoj godini po Hidţri. Mnogo njenih ajeta prekorava ţidove koji su stajali na putu napretka islama. Ostali ajeti se odnose na zakonodavstvo i neke propise kao što su promjena kible, propisivanje posta, hadţa i ostalog) ili su objavljene kao nužni propisi i islamski zakoni kakav je slučaj sa surama En-Nisa, El-Enfal, Et-Talak i drugim. (Sura En-Nisa govori o bračnim propisima i nasljedstvu ţene. Sura El-Enfal govori o ratnom plijenu i zarobljenicima, a sura Et-Talak govori o propisima pri razvodu braka.)
Ovi razlozi koji su uvjetovali objavu sura ili ajeta nazivaju se "povodi ili uvjeti objave". Njihovo poznavanje uveliko pomaže razumijevanju ajeta i njihovih unutarnjih značenja i tajni. Muhadisi (prenosioci i sakupljači Poslanikovih izreka) iz generacije Poslanikovih drugova i sljedbenika zainteresirali su se za hadise koji govore o povodima objave i prenijeli
veliki broj ovih hadisa.
Kod sunija ima jako mnogo hadisa koji govore o povodima objave, možda nekoliko hiljada, a kod šija ih je malo, ne više od nekoliko stotina. Kod svih hadisa ove vrste primjetno je da nemaju potpun sened, lanac prenosilaca, i da nisu pouzdani i vjerodostojni. Oni su nepotpuno tradirani i u analizi pobuđuju sumnju u vjerodostojnost iz sljedećih razloga:
Prvo:
Kontekst velikog broja ovih hadisa upućuje da pripovjedači povode ne prenose usmenim putem, neposrednim preuzimanjem i prenošenjem, nego prenose neka kazivanja o tome, zatim ajete dovode u vezu s tim događajem i to kategorički povezuju. Povod objave koga spominju je, u stvari, rezultat njihovog slobodnog rasuđivanja i zaključivanja, a nikako njihovo osobno viđenje i sigurno osjvedočenje.
Potpora ovome što tvrdimo su brojne protivrječnosti u ovim hadisima. Za jedan ajet se navodi nekoliko hadisa o povodima njegove objave koji su međusobno protivrječni i među kojima se nikako ne može postići saglasnost. Za neke ajete čak jedna osoba, kao Ibn Abbas npr., navodi više povoda objave koji se međusobno ne mogu usaglasiti.
Pojavljivanje ovih protivrječnih i slabih hadisa može se razumjeti na jedan od dva načina: ili su oni plod slobodnog rasuđivanja i nisu neposredno usmenim putem preneseni, pa je svaki muhadis pokušavao napraviti vezu između ajeta i njegovog povoda objave ne imajući činjenice u stvarnosti, ili su svi ovi hadisi, ili veći dio, ubačeni, apokrifni i nemaju veze sa stvarnošću.
Pojavom ovih mogućnosti pada i sama svrha razmatranja povoda objave. Na osnovu prenosilaca) valjan, jer valjanost seneda, istina, isključuje laž i slabost prenosilaca, ali mogućnost krivotvorenja i specifičnog odnosa prema hadisu sama po sebi ostaje.
Drugo:
Historijski je utvrđeno da je u doba hilafeta bilo zabranjeno pisanje hadisa i sve što je bilo zapisano na pločama i listovima, a bilo je hadis, spaljeno je. Ova zabrana je trajala do kraja prvog stoljeća Hidžre, ili otprilike 90 godina.
Zabrana je otvorila mogućnost prenošenju hadisa po smislu. Postojala je opasnost izmjene hadisa svaki put kad je jedan prenosilac pričao drugom tako da hadisi u prenošenju izgube svoj oblik. Ovo je sasvim jasno onome ko je proučavao prenošenje hadisa različitim putevima. Možda čovjek prisustvuje kazivanju dva hadisa u jednoj prčci i u nekom detalju ne može da ih sastavi. Širenje prenošenja hadisa po smislu, na sumnjiv način, jedan je od faktora
koji je prouzrokovao umanjivanje vrijednosti hadisima o povodima objave.
Raširenost krivotvorenja u hadisu, laganje na poslanika, ulazak israilijeta (Israilijati predstavljaju ţidovsko uplitanje u teorijska pitanja islamskog vjerovanja. Israilijatima su najviše izloţeni hadis i tefsir) u proces prenošenja i ono što su učinili kritičari i ljudi različitih interesa uz prenošenje hadisa po smislu, o čemu je već govoreno, sve su to činioci koji su umanjili vrijednost hadisa o povodima objave i oborili im značaj.
U prethodnim poglavljima naveli smo da hadis traži da bude podržan Kur'anom. Na osnovu toga hadis je potrebno izložiti pred Kur'an kao što je izneseno u hadisima Božijeg Poslanika i njegove porodice s.a.v.a. Povode objave za neke ajete, ako hadisi nisu – tradirani neprekinutim slijedom, treba uporediti sa Kur'anom. Prihvaća se samo onaj sadržaj hadisa koji odgovara ajetu, a ono što u hadisu odstupa od ajeta, odbacuje se. To znači da se hadis uvijek poredi prema Kur'anu, a nikako Kur'an prema hadisu.
Ovom metodom se obara najveći broj hadisa o povodima objave, s tim što ostatak sadrži punu pouzdanost i značaj. Treba znati da visoki kur'anski ciljevi koji su vječne spoznaje (o čemu ćemo raspravljati u sljedećem poglavlju) ne trebaju mnogo, ili uopće ne trebaju povode za objavu.
Nema nikakve sumnje da kur'anske sure i ajeti u Kur'anu nisu ustanovljeni onim redom kako su objavljivani Poslaniku, s.a.v.a. Stara ulema islama, a posebno oni od sunija, utvrđivali su redosljed sura i ajeta onim redom kako su oni prvotno objavljeni. Jedan od stavova na kome se temelji ovaj redosljed jeste hadis koga prenosi Ibn Abbas, a on glasi: (Sujuti, El-Itkan, 1/10)
Sura El-Fatiha je objavljena u Mekki i zapisana u Mekki zatim je Allah dodao ono što je htio. Prvo što je objavljeno od Kur'ana bilo je:
1. Al-Alaq – Ugrušak
2. Kalem – Pero
3. Muzzemmil – Umotani
4. El-Muddesir – Pokriveni
5. El-Laheb – Plamen
6. Et-Takvir – Prestanak sjaja
7. El-A'la – Svevišnji
8. El-Lajl – Noć
9. El-Fedžr – Zora
10. Ed-Duha – Jutro
11. El-Inširah – Širokogrudnost
12. El-'Asr – Vrijeme
13. El-Adijat – Oni koji jure
14. El-Kevser – Mnogo dobro
15. Et-Tekasur – Nadmetanje
16. El-Ma'un – Davanje u naruč
17. El-Kafirun – Nevjernici
18. El-Fil – Slon
19. El-Felek – Svitanje
20. En-Nas – Ljudi
21. El-Ihlas – Iskrenost
22. En-Nedžm – Zvijezda
23. Abese – Namrštio se
24. El-Kadr – Noć Qadr
25. Eš-Šams – Sunce
26. El-Buradž – Sazvjezđa
27. Et-Tin – Smokva
28. El-Kurejš – Kurejšije
29. El-Kari'a – Smak svijeta
30. El-Kijame – Smak svijeta
31. El-Humeze – Klevetnik
32. El-Murselat – Poslani
33. Qaf – Qaf
34. El-Beled – Grad
35. Et-Tarik – Danica
36. El-Kamer – Mjesec
37. Sad – Sad
38. El-'Araf – Bedemi
39. El-Džinn – Džini
40. Ya-sin – Jasin
41. El-Furkan – Furkan
42. El-Fatir – Stvoritelj
43. Merjem – Merjema
44. Ta-ha – Ta-ha
45. El-Vakia – Događaj
46. Eš-Šu'ara' – Pjesnici
47. En-Neml – Mravi
48. El-Kasas – Kazivanje
49. El-Isra' - Noćno putovanje
50. Yunus – Junus
51. Hud – Hud
52. Yusuf – Jusuf
53. El-Hidžr – Hidţr
54. El-An'am – Stoka
55. Es-Saffat – Redovi
56. Lukman – Lukman
57. Sebe' – Saba
58. Ed-Dehr – Vrijeme
59. El-Mu'min – Vjernik
60. Es-Sedžde – Padanje ničice
61. Eš-Šura – Dogovaranje
62. Ez-Zuhruf – Ukras
63. Ed-Duhan – Dim
64. El-Džasije – Oni koji kleče
65. El-Ahkaf – Ahkaf
66. Ez-Zarijat – Oni koji pušu
67. El-Gašije – Teška nevolja
68. El-Kehf – Pećina
69. En-Nahl – Pčela
70 Nuh – Nuh
71. Ibrahim – Ibrahim
72. El-Enbija' – Vjerovjesnici
73. El-Mu'minun – Vjernici
74. El-Džasije - Teška nevolja
75. Et-Tur – Gora
76. El-Mulk – Vlast
77. El-Hakka - Čas neizbjeţni
78. El-Me'aridž – Stepeni
79 En-Nebe' – Vijest
80. En-Nazi'at – Oni koji čupaju
81. El-Infitar – Rascjepljenje
82. El-Inšikak – Cijepanje
83. Er-Rum – Bizantinci
84. El-'Ankebut – Pauk
85. El-Mutaffifun – Oni koji pri mjerenju zakidaju
Prema Ibn Abbasu ovaj dio Kur'ana je objavljen u Mekki, a ono što slijedi u Medini.
86. El-Bekare – Krava
87. El-Enfal – Plijen
88. Ali 'Imran – Imranova porodica
89. El-Ahzab – Saveznici
90. El-Mumtehane – Provjerena
91. En-Nisa' – Ţene
92. Ez-Zilzal – Zemljotres
93. El-Hadid – Gvožđe
94. Muhammed – Muhamed
95. Er-Ra'd – Grom
96. Er-Rahman – Milostivi
97. El-Insan – Čovjek
98. Et-Talaq – Razvod braka
99. EI-Bejjine – Dokaz jasni
100. El-Hašr – Progonstvo
101. En-Nasr – Pomoć
102. En-Nur – Svjetlost
103. El-Hadž – Hadţ
104. El-Munafikun – Licemjeri
105. El-Mudžadele – Rasprava
106. El-Hudžurat – Sobe
107. Et-Tahrim – Zabrana
108. El-Džumu'a – Petak
109. Et-Tegabun – Samoobmana
110. Es-Saff – Bojni red
111. El-Feth – Pobjeda
112. El-Maide – Trpeza
113. Et-Tevbe – Pokajanje"
Preneseni hadis od Ibn Abbasa određuje broj sura u Kur'anu na 113 i među njima ne spominje suru El-Fatiha. U drugom hadisu koga prenosi El-Bejheki (El-Itkan, 1/10.) od 'Ikrime tvrdi se da Kur'an ima 111 sura, a među njima nisu spomenute sure El-Fatiha, El-'Araf i Eš-Šura.
On prenosi i drugi hadis od Ibn Abbasa u kojem se tvrdi da Kur'an ima 114 sura s tim što postoje dvije predaje:
Prema prvoj predaji sura El-Mutaffifin se ubraja u medinske sure što je u suprotnosti sa prethodnim hadisom koji je smatra mekanskom. Prema drugoj predaji redoslijed sura je kao i u prethodno citiranom hadisu.
Prenosi se i drugi hadis od Ali ibn Ebi Talhe (El-Itkan, 1/10.) u kojem se tvrdi:
“U Medini su objavljeni sure:
U hadisu koga prenosi Qatade (El-Itkan, 1/11.) tvrdi se:
“U Medini su objavljene sure:
Ovaj hadis je oprečan prethodnim hadisima, a posebno jednom drugom hadisu koga prenosi sam Qatada u pogledu sure El-Mutafifin, El-Insan i El-Bejjine. Na ove hadise se nemoguće na bilo koji način osloniti jer nemaju niti vjersku niti historijsku vrijednost.
Vjersku vrijednost nemaju zbog toga što njihov sened, lanac prenosilaca, ne dopire do Poslanika, s.a.v.a., i nije poznato da je Ibn Abbas, na primjer, redosljed objave Kur'ana čuo od Poslanika, s.a.v.a., ili od neke druge osobe, ili je pak slobodnim rasuđivanjem došao do toga. U historijskom smislu nisu valjani zato što je ibn Abbas zapamtio samo jedan mali period Poslanikova života i nije stalno bio s njim kako bi saznao redosljed objave sura i ajeta. Ako on sam svojim rasuđivanjem nije došao do ovakvog redoslijeda objave, onda je to morao preuzeti od nekog drugog, a mi toga ne znamo.
Historijsko preuzimanje koje ne navodi izvor nema vrijednost po principu provjere. Pretpostavka tačnosti i pouzdanosti ovih hadisa temelji se na snazi samo jedne obavijesti, a u osnovama islamskog prava utvrđeno je da samo jedna obavijest ne čini dokaz. Dakle, jedini način da saznamo koje su mekanske, a koje medinske sure jeste pažljivo razmatranje ajeta i njihovog toka koji odgovara onome stoje došlo prije Hidžre i poslije Hidžre. Ova metoda je samo donekle korisna za razlikovanje mekanske i medinske objave. Sadržaj sura El-Insan i El-Mutafifin potvrđuje da su one medinske uprkos tome što se u nekim hadisima tvrdi da su one mekanske sure.