Posljednji dani života Poslanika islama

 

 

Posljednji dani života Poslanika islama koje je bio primoran provesti u bolesničkoj postelji predstavljaju najosjetljivije i najkritičnije dane u historiji islama. U njima su muslimani prolazili kroz svoje najsudbonosnije trenutke.

 

Otvorena neposlušnost nekih ashaba i njihovo odbijanje da se pridruže Usaminoj armiji jasno ukazuje na subverzivne i potajne aktivnosti i jasnu riješenost pomenutih osoba da nakon Poslanikove smrti zauzmu upravno i političko pročelje mlade islamske države i time potisnu u stranu osobu koju je Poslanik s.a.v. formalno odredio kao svog nasljednika na Ghadiru Humu.

 

Poslanik s.a.v. je također u dobroj mjeri znao za njihove namjere. Zbog toga, da bi neutralisao njihove planove, insistirao je da svi stariji i ugledni ashabi sa armijom napuste Medinu što prije moguće. Međutim, ovi "političari" su pod raznim izgovorima odlagali odlazak vojske , tako da ga Poslanik s.a.v. nije ni doživio. Na taj način se njegova želja da osobe, koje bi mogle spriječiti da njegov nasljednik zauzme položaj i učvrsti se na njemu nakon njegove smrti, napuste Medinu, nije ostvarila . Ne samo da nisu otišli sa armijom nego su nastojali da na razne načine osujete svaki Poslanikov pokušaj da u posljednjim trenucima života još jednom potvrdi hazreti Alija kao svog nasljednika.

 

Božiji Poslanik s.a.v. je saznao o nekim tajnim radnjama , podlim postupcima njihovih kćerki koje su bile njegove vlastite supruge . I sve to dok je bio pod visokom temperaturom i teško bolestan. Bio je primoran da u takvom stanju ode u džamiju, i naslonjen na mimber obrati se muslimanima.

"Narode, smutnje su počele i buntovništvo se pojavilo poput noćnog crnila . Protiv mene nemate šta da kažete i nemate nikakavih izgovora [za takvo ponašanje ]. Nisam ništa proglasio dopuštenim osim onoga što je u Kur'anu proglašeno dopuštenim,"

 

Ovaj Poslanikov govor jasno ukazuje na njegovu zabrinutost vezano za budućnost islama poslije njegove smrti. Šta je mislio pod smutnjama i buntovništvom ?

Šta su to bili njihovi znakovi?

Može li to biti išta drugo do li smutnje i buntovništvo koji su se desili odmah nakon njegove smrti a čiji plamenovi nisu ni do dan danas ugašeni ?

 

Donesite mi pero i mastilo!

 

Poslanik s.a.v. je bio svjestan užurbanih aktivnosti na zauzimanju hilafeta poslije njegove smrti, što je bilo u direktnoj suprotnosti sa njegovim proglašenjem hazreti Alija njegovim nasljednikom . Da bi posljednji put pokušao ubijediti muslimane da prihvate njegov, a samim time i Božiji, izbor halife kao i posebno mjesto njegove porodice Ehlulbejta, želio je da napiše dokumenat koji će predstavljati pismenu potvrdu tog izbora.

 

Tako, jednom , kada su stariji i ugledni muhadžiri i ensarije bili okupljeni oko njegovog kreveta, rekao im je :

 

"Donesitemi pero i mastilo. da vam napišem nešto što će spriječiti da poslije mene ikad zalutate ." Na ovo Umar, koji će kasnije postati drugi halifa, uzviknuo je : "Poslanika je savladala bolest! Kur'an vam je dovoljan . Božija Knjiga nam je dovoljna ."

 

Jedni su bili za to da mu se donese ono što traži i omogući da zapiše ono što želi , dok su drugi stali na Umarovu stranu u odbijanju da udovolje Poslanikovom zahtjevu . Nastala je opšta prepirka pri čemu su se glasovi povisili te je situacija postala napeta. Poslanik s.a.v. im je onda ljutito rekao:

 

"Smjesta napustite moju kuću!"

 

Poznati ashab, Abdullah b. Abbas, prokomentarisao je ovaj incident riječima: 

"Suprotstavljanje i prepirka nekih ashaba koji su spriječili Poslanika s.a.v. da napiše ono što je želio predstavljalo je veliku katastrofu za islam ."

 

Historijske zabiljške o ovom dogadaju nalaze se i u sunijskim i šiijskim djelima, tako da nema nikakve sumnje da se on desio.

 

Međutim sunijski historičari ne pišu i ne prenose tačno Umarove riječi kojima je odbio ispuniti Poslanikovu želju , a koje su najblaže rečeno bile neprimjerne. "Umar je rekao nešto u smislu da je bolest savladala Poslanika ," pišu jedni ( Dževheri u svom djelu "Saqifa ") , a drugi, "Rekli su da je Božiji Poslanik govorio u delirijumu ", uopšte ne pominjući njegovo ime. Među muslimanima postoji opšteprihvaćeni stav da su ovakve uvrede upućene Božijem Poslaniku , za čije riječi sam Kur'an svjedoči da su Božije objave, neoprostive.

Sramna i nepristojna prepirka ashaba koja se odvijala pred bolesnim Poslanikom primorala je i neke njegove supruge da se uključe. Jedna od njih je upitala iza zavjese zašto se ne udovolji njegovoj želji i donese mu se ono što traži. "Vi ste se pokazale kao žene u slučaju poslanika Jusufa kada se Poslanik razboli plačete za njim a kada ozdravi upravljate nad njim!" grubo joj je doviknuo Umar.

 

Mada su neki vatreni, usrdni, zadrti i fanatični pisci pokušali da odbrane Umarovo protivljenje Poslaniku u njegovim posljednjim trenucima ovozemaljskog života , sama njihova tvrdnja pridržavanja i slijeđenja Božije Knjige i Poslanika , nulira njihove napore. Jer, Umarovo "Kur'an vam je dovoljan, Božija Knjiga nam je dovoljna", jasno poništava drugi temelj vjere , tj. slijedenje Poslanika odnosno njegovog sunneta. Tako se Dr Hajkal , čuveni egipatski pisac, na čudan način stavlja na Umarovu stranu kada kaže: "Poslije ovog događaja [prepirke pred Poslanikom s.a.v. ] Abdullah b. Abbas je bio od uvjerenja da su muslimani izgubili nešto veoma vrijedno , ali Umar je bio uporan pri svom stavu, jer Allah u Kur'anu kaže: "U Knjizi mi nismo ništa izostavili ." (K.6:39)

 

Međutim , da je samo pogledao prijašnji dio ajeta kao i onaj poslije dijela kojeg je gore naveo ne bi ga koristio da njime podrži drugog halifu i opravda njegovo odbijanje jasnog i nedvosmislenog Poslanikovog zahtjeva . Jer , riječ "knjiga" u ovom ajetu odnosi se na knjigu stvaranja čije stranice predstavljaju različite vrste stvorenja . Evo čitavog ajeta, "Nema životinje na Zemlji niti ptice koja na krilima svojim leti , a da ne čine zajednice poput vaših . U Knjizi Mi nismo ništa izostavili , i onda biće sakupljeni pred Gospodarom svojim."

 

Dakle, riječ knjiga u ovom ajetu nema nikakve veze sa časnim Kur'anom. Čak i ako prihvatimo da se njome misli na Kur'an, sam Kur'an jasno govori da on može biti čitan samo uz svjetlo hadisa. odnosno Poslanikovih interpretacija i njegovih uputstava:

"Mi smo i prije tebe ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte ljude Zikra ako ne znate - jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Zikr (Kur'an) da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili." (K. 16:43.44)

 

 

Šta je Poslanik s.a.v. želio da napiše?

 

 

Da bi odgovorili na ovo pitanje skrenut ćemo pažnju na jedan od najboljih metoda za tumačenje Kur'ana . To je onaj kada nejasnost jednog ajeta koji govori o jednom predmetu otklonimo jednim drugim. jasnijim , ajetom koji govori na istu temu.

 

U terminologiji kur'anskih tumača (mufessira) ovaj metod se naziva "tumačenje Kur'ana Kur'anom ." Ovaj stil tumačenja nije primjenljiv samo u kur'anskim naukama. Na primjer , pri tumačenju hadisa, jedan hadis koji je manje jasan tumači se sa drugim koji je jasniji i koji govori na istu temu.

 

Kao što je bilo ranije rečeno , Poslanik s.a.v. je na samrtnoj postelji tražio da mu donesu pero i mastilo da napiše nešto što će spriječiti muslimane da poslije njega ikad zalutaju . Međutim , zbog prepirke inicirane od strane onih koji su se suprotstavili Poslanikovoj želji , ova oporuka nije bila napisana. Uzimajući u obzir Poslanikove riječi izrečene nešto ranije, bilo je lahko zaključiti šta je to on s.a.v. želio napisati . U nekoliko prilika jasno je naznačio čega se muslimani moraju pridržavati poslije njega da ne zalutaju i ne zastrane . To su bili Allahova Knjiga i Poslanikova porodica . Upravo ovo je i htio pismeno potvrditi i vjerovatno još jednom podvući da hazreti Ali , kao glava njegove porodice, treba poslije zauzeti njegovo mjesto . Na ovo također ukazuju i Umarove riječi kada je rekao "Dovoljna nam je Božija Knjiga.", drugim riječima, ne treba nam Poslanikova porodica . One otkrivaju da je on već nešto planirao vezano za preuzimanje vlasti nakon Poslanika s.a.v.. To je bio plan kojeg je ostvario za vrijeme sastanka u Sakifi kada je uspio postaviti Ebu Bekra na položaj halife i nakon njegasam zauzetiisti položaj.

 

 Zašto Poslanik s.a.v. nije napisao ono što je želio i pored protivljenja dotičnih osoba ? Mogao je pozvati jednog od svojih pisara i nasamo mu izdiktirati svoju želju .

 

Međutim , da je ovo uradio stvar bi učinio još gorom , jer oni koji su tvrdili da ga je bolest bila savladala ili da je bio u deliriju umanjili bi vrijednost tog dokumenta istim , ako ne i težim , tvrdnjama . I zaista , kada je neko od dobronamjernika na kraju upitao Poslanika s.a.v. da li da muipak donese pero i mastilo , znaci ljutnje bili su vidljivi na njegovom licu . "Zar poslije svega što je rečeno!? Zavjetujem vas da se lijepo ophodite prema mojoj porodici poslije mene." Onda se okrenuo prema zidu poslije čega se i posljednja grupa muslimana razišla. Poslije , kako piše Ibn Hadžar Eskalani u svom djelu el -Savā'q , kada su ashabi ponovo došli da ga vide rekao im je : "Ljudi , čas moje smrtije stigao. Znajte da sam vam ostavio [u emanet ] Allahovu Knjigu i svoju Porodicu , Ehlulbejt ." Onda je uzeo hazreti Alijevu ruku i rekao : "Ali je sa Kur'anom i Kur'an je s Alijem . Ostaće zajedno sve do Sudnjeg dana ."

 

Posljednji trenuci

 

Hazreti Fatima je sjedila pored očevog kreveta . Brižno je posmatrala njegovo lice. Sa suzama u očima recitovala je stih kojeg je bio sastavio Ebu Talib u Muhammedovučast. "Svijetlo lice u čije ime se kiša traži od oblaka U ime utočišta siročadi i udovica zaštitnika ." Poslanik s.a.v. je otvorio oči i tiho rekao kćerci: "To je stih kojeg je Ebu Talib o meni ispjevao .... Bolje je da sada umjesto njega učiš ajet "Muhammed je samo poslanik , a i prije njega je bilo poslanika . Ako bi on umro ili ubijen bio , zar biste se stopama svojim vratili ? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi , a Allah će zahvalne sigurno nagraditi ." (3:144)

 

Tokom čitavog perioda Poslanikove bolesti hazreti Fatima je ostajala kod njegovog kreveta . U jednom od posljednjih dana života Poslanik s.a.v. joj je dao znak da mu se približi . Kada je to učinila nekoliko trenutaka šaptao joj je nešto u uho . Kada je prestao Fatima je počela gorko plakati . Ponovo ju je pozvao . Nakon što joj je nešto tiho rekao Fatimino lice se ozarilo i ona se osmjehnula . Prisutni su je upitali šta je bilo posrijedi pa je ona prvo plakala pa se onda za nekoliko trenutaka pošla smješiti . Tada  ih je odbila riječima : "Neću vam otkriti tajnu Božijeg Poslanika. " Tek nakon što je Poslanik s.a.v. umro hazreti Fatima im je rekla šta je čula od oca. "Prvo mi je rekao da se neće oporaviti od bolesti i da će umrijeti, na što sam zaplakala . Onda me je pozvao drugi put da mi kaže da ću biti prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, zbog čega sam se obradovala." U posljednjim trenucima života Poslanik s.a.v. je otvorio oči i rekao : "Pozovite mi brata da sjedne pored mene . Svi prisutni su odmah razumjeli da je želio hazreti Alija . Kada je došao Poslanik s.a.v. je zatražio da ga sjednu i naslone na Alija , tako da mu se glava naslanjala na negove grudi . Uskoro znakovi smrti su se pojavili . Neko je kasnije upitao Abdullaha b. Abbasa u čijoj blizini je Poslanik s.a.v. umro. Odgovorio je da je umro naslonjen na hazreti Alija . Kada su mu rekli da je Ajša tvrdila da je Poslanik s.a.v. umro na njenom krilu, odlučno je negirao takvu tvrdnju . Sam hazret Ali u jednom od svojih govora kaže:

 

"Kada je Poslanik - mir i blagoslovi Božiji na nj i na porodicu njegovu ! preselio , glava mu doista bijaše na grudima mojim i posljednji dah njegov zastruja preko dlana moga, pa s njim prijedoh preko lica svoga. Ja sam obavio njegovo - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove ! - kupanje dok su mi meleci pomagali . Kuća i dvorište bijahu puni skupina , pri čemu su se jedne spuštale , a druge uzdizale. Uši su moje neprestano hvatale treperave glase njihove kako zazivaju blagoslove Božije na nj , sve dok ga nismo ukopali u grobu njegovom .

 

Poslanik islama je umro u ponedjeljak, 28. dana mjeseca safera. Plač žena i bližnjih u kući bio je znak onima vani da je Božiji Poslanik s.a.v. napustio ovaj prolazni život. Uskoro se vijest proširila gradom . Nedugo zatim dolazi Umar b. Hattab i žestoko pobija tvrdnju da je Poslanik s.a.v. umro, prijeteći da će posjeći sabljom sakog onog ko to bude tvrdio ; po njemu je on s.a.v. samo privremeno otišao po pozivu Allaha , upravo onako kako je poslanik Musa a.s. to činio ! Međutim , kada je došao Ebu Bekr, koji je u trenutku Poslanikove smrti bio van grada, i pročitao ajet "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika . Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili ? ...", Umar se pomirio sa činjenicom daje Poslanik s.a.v. zaista umro. Hazreti Ali je okupao i umotao Poslanikovo tijelo u ćefine. Poslije je otkrio njegovo lice i plačući zborio:

 

"I oca i majku dao bih za tebe , o Poslaniče Božiji ! Smrću tvojom okončan je slijed vjerovjesništva, objave i poruka nebeskih koji nije bio okončan smrću drugih. Položaj je tvoj što se tiče nas tako poseban da je tuga za tobom postala izvorom utjehe naspram tuge svih drugih. Tuga za tobom je i zajednička, tako da je svi predanici [Bogu] jednako dijele. Da ti nisi naredio strpljivost i zabranio nam jadikovanje , prolili bismo obilje suza, pa čak ni tada bol ne bi oslabila i žalost ova ne bi bila okončana .I to bi bilo sasvim malo od tuge naše za tobom . Ali ovo je ono što se ne može vratiti , niti se može odbiti! I oca i majku bih žrtvovao za tebe! Spomeni nas Gospodaru svome i imaj nas na umu!

 

 Sljedećegdana, u utorak, on mu je prvi klanjao dženazu a onda su to učinili i drugi ashabi u grupama. Poslanik s.a.v. je ukopan u istoj prostoriji gdje je i ležao kao bolesnik. Napuštanje i odlazak iz ovodunjalučkog života posljednjeg Božijeg Poslanika , Muhammeda, sina Abdullaha , koji je svojim velikim naporima i žrtvama zauvijek promijenio ljudsku sudbinu, predstavljalo je jedan od najtragičnijih događaja u historiji čovječanstva . Bez ikakve sumnje, svako onaj koji nepristrasno i na pošten način prostudira Poslanika kao čovjeka , glave porodice , člana društva , suca, učitelja . vojskovođe i predvodnika , morat će doći do zaključka da se radi o savršeno perfektnom čovjeku . Ova sama perfektnost predstavlja dokaz da je on zaista bio poslan od Boga. Gospodara i Tvorca univezuma .

 

Neka su Božiji mir i blagoslovi na Poslanika i njegovu čistu i pročišćenu porodicu.

Kraj

 

Literatura: The Message, Džafer Subhan