Božijom voljom određeno je da Njegova milost kulminira u vremenu kada čovjek sazre i da tada obezbijedi sve potpore, sredstva i uvjete čovjekovog savršenstva. On je odredio da sve nebeske kapije s oba krila budu otvorene i da sve ono što je od bespočetne zore odlučeno poprimi oblik djela, i da sve ono što je od davnina bilo pripremljeno za čovjekovu sreću u jednom trenutku bude otkriveno. Onaj što u stvaranju bješe prvi, a u savršenstvu potonji, što pripremljen je posebnom Božijom pa žnjom, što postat će oličenje svih imena i svojstava i zrcalo svih znakova milosti Božije, mora uzeti u ruke bajrak puta vječnosti, prihvatiti sve one što od umora na izdisaju stoje i napojiti žedne gutljajima sa sebilja spasenja.

 

Uzvišeni odabra jednog od ljudi, uzvišenog morala, milo- srdnog srca, od majke brižnijeg u donošenju poruke spasenja, u razlikovanju puta od bespuća, dobra od zla, izvrsnosti od pada... i Muhammed, što na nebesima, u perivojima Arša i među melekima uživa ugled odličnosti i jedinstvenosti stvaranja, učini da se ostvari značenje – pa slavljen nek Allah je, najbolji stvaralac (El-Mu’minun, 14) – na levhi mahfuzu, spusti se na zemlju, poprište Iblisa. Uputi poziv uspinjanja, zadrijemale iz sna trže, a budne sa tla diže i san idolopoklonika u košmar pretvori.

Božija volja takva bijaše, da Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sa svim potrebnih osobenostima i moćima da uputi ljude postavi među njih i da ga sa svakog aspekta podigne na najveći stupanj savršenosti, da ljudima onemogući bilo kakve izgovore i opravdanja i da jednostavno jednom i za svagda njegovim dolaskom bude upotpunjen dokaz.

 

On je donosilac radosnih vijesti, on opominje, jasni je dokaz, milost, jarka svjetlost najbolji uzor!

Prihvatanje uzora i, važnije od toga, traženje uzora jedna je od važnih karakteristika ljudske psihe i veoma bitna odgojna podloga za čovjekovu ličnost. Uloga uzora u samoizgradnji i odgajanju ličnosti je nezamjenjiva. Uzvišeni je zarad čovjekove upute veliku pažnju posvetio ovoj potrebi. Nuđenje lijepog i ugodnog uzora tvori veći dio poslaničke i vjerovjesničke mi- sije. Ova misija je postala savršena istovremeno s povijesnim sazrijevanjem i egzistencijalnim otvaranjem i upravo na ovaj način, logičan za period čovjekove zrelosti, period završnice poslanstva i trenutak spajanja bespočetnosti sa beskrajem, Uzvišeni odabira prvenca svega stvorenog, i sve što je potrebno da čovjek stigne do vrhunskog savršenstva polaže u njeg. Časni Kur’an nam govori:

 

“Vi u Allahovom poslaniku najbolji uzor imate, za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu.” (El-Ahzab, 21)

Uzvišeni Allah s krajnjom pažnjom i naklonošću čini svoga odabranika savršenim sa svih aspekata, i vanjskih i unutarnjih, ukrašava ga svim ljepotama čineći ga imunim na svaku vrstu nedostatka i zaprljanosti i zbilja od njega stvori najljepši primjer i najbolji uzor.

Jedan od najljepših ozračja Božije pažnje u prizmi poslanstva i vjerovjesništva časnoga Poslanika, s.a.v.a., jeste uloga uzora koju je imao u okviru svoje porodice. On ne samo da je bio najbolji i najkvalitetniji u čovječnosti, robovanju Bogu, vjerovanju, mišljenju i ponašanju uopće, već je bio i najistaknutiji u ulogama supruga, oca, brata, odgajatelja, djeda.

 

Božija volja je bila takva da mu vjera bude najsavršenija i da bude primjer i uzor i jasno svjetlo sve do Sudnjega dana za sve one koji tragaju za Bogom te da bude potpuni dokaz protiv svih osporavatelja; njegova vjera treba biti vodič i uputa svim ljudima i u svim segmentima čovjekovog života.

 

Božija pažnja usmjerena hazreti Fatimi, a.s., dragoj i cijenje- noj kćeri Poslanikovoj, s.a.v.a., pokazatelj je Njegove posebne volje za davanjem najboljih uzora ljudima. Ova pažnja je do te mjere zadivljujuća da čovjek ostaje zapanjen i bez riječi pred mi- lošću i dobrotom Božijom. Životna priča hazreti Fatime Zehre, a.s., još od trenutka začeća pa do posljednjih trenutaka prije od- laska s ovoga svijeta, prelijepa je priča o Božijoj pažnji i brizi za čovjekovu uputu i spasenje. U svakom trenutku Fatiminog života Božija pažnja je upečatljiva i očita, što i Fatimu čini uzorom.

 

Ona mora biti uzor, kao što mora biti jasan dokaz da je njen otac uzor. Ona mora biti primjer nesagledivog uzvisivanja čovje- ka u vrhunce duhovnih nebesa i pokazati da je moguće ono što Muhammed govori i čemu poziva, i čega je i sam potpuno oličenje, i da to ljudi mogu postići te da u tom smjeru ništa ne može stati na put čovjekovoj istinskoj i željeznoj volji. Ukazat ću samo na neke primjere vezane za upravo spomenutu zbilju.

Ibn Abbas prenosi da je časni Poslanik, s.a.v.a., mnogo ljubio hazreti Fatimu. Majka vjernika, Aiša, obratila se Poslaniku riječima: “Božiji Poslaniče, zašto je toliko ljubiš?” i Poslanik joj je odgovorio:

“Aiša, u noći kada sam išao na mi’radž, Džebrail me odvede u Džennet, i tamo mi dade jednu jabuku. Ja je pojedoh, a iz te jabuke u mojoj kičmi nastade sjemena tečnost, i kada se vratih na Zemlju, spavao sam sa Hatidžom. Fatima je nastala upravo od te sjemene tečnosti. Fatima je hurija ljudskog roda i sada, kada god mi se srce zaželi Dženneta, ja ljubim Fatimu.”

 

Nakon što je Muhammed, s.a.v.a., postao poslanik, Kurejšijke su prekinule odnose s hazreti Hadidžom, Poslanikovom suprugom, zbog čega je ona ostala sama. U najtežim danima idolopokloničkih pritisaka na Poslanika, s.a.v.a., i njegovu porodicu, te okolnosti je otežavala i činjenica da je hazreti Hatidža bila u drugom stanju. Međutim, Uzvišeni joj šalje neviđeni smiraj i utjehu.

 

Mufaddal ibn Omer prenosi od Imama Sadika, a.s.:

 

“...Otkako je hazreti Hatidža stupila u brak s Poslanikom, žene Mekke joj okrenuše leđa. Nisu je posjećivale, nisu je pozdravljale, nijednoj ženi nisu dozvoljavale da ode do nje. Hatidža se osjećala veoma usamljeno, što je Poslaniku vrlo teško padalo. Kada je Hatidža ostala noseća, Fatima je sa svojom majkom razgovarala iz njene utrobe i pozivala je da bude strpljiva. Hatidža je tu tajnu krila od Poslanika. Ipak, jedanput Poslanik uđe u kuću i ču Hatidžu kako razgovara s nekim. Upita je:

“S kim si razgovarala?” i ona mu odgovori:

“Plod koji nosim u trbuhu razgovara sa mnom i pravi mi društvo.”

Poslanik joj onda saopšti: “Hatidža, sada me Džebrail obavijestio da je plod čista i blagoslovljena djevojčica, i da će mi Bog preko nje dati potomstvo...”

 

Kada je Hatidža trebala donijeti dijete na ovaj svijet, kao i svaka druga žena, u tim teškim trenucima imala je potrebu da joj neko pomogne.

U predaji se kaže:

 

“...Kada se trebala poroditi, poslala je da se pozovu neke Kurejšijke, da joj pomognu u onome u čemu svaka žena ima potrebu da joj se pomogne. One su se suzdržale, rekavši: ‘Zato što si se udala za Muhammeda, nećemo ti doći.’ Upravo tada dođoše joj četiri žene, neopisivo lijepa i svijetla lica. Jedna od njih reče: ‘Ja sam tvoja majka Hava’, druga reče: ‘Ja sam Asija, kćerka Mazahima’, treća reče: ‘Ja sam Kulsum, Musaova sestra’, a četvrta kaza: ‘Ja sam Merjem, Imranova kći. Došle smo ti da obavimo ono što žene u ovakvoj situaciji obaviti trebaju.’” Hatidža je poslije pričala: “Kada je došla na ovaj svijet, Fatima učini sedždu prema kibli, podiže prst i izgovori šehadet.”

 

Iako se u povijesnim knjigama navode različiti datumi hazreti Fatiminog rođenja, od Poslanikovog Ehli bejta najviše je potvrđeno da je to bilo 20. džumade-s-sani, pete godine poslanstva.

U najtežim danima Poslanikovog i Hatidžinog života, Fatimino rođenje je bio velik i lijep događaj. Dolazak takvog evlada bio je nagovještaj pobjede i realiziranja Božijih obećanja. Njen dolazak bijaše nova potvrda vječnosti Poslanikove misije. Jer njeno rođenje je početak nove faze na stazi Božije upute.

 

Poslanikova kći dobila je ime Fatima. Poslanik je rekao:

“Fatima, znaš li zašto si dobila ime Fatima?” Imam Ali je pitao: “Božiji Poslaniče, zašto?” Odgovorio je: “Zato što je uistinu Bog tebe i tvoje potomstvo spasio od vatre na Sudnjem danu.”

U drugoj se predaji kaže:

 

“Moja kći Fatima je hurija od ljudskog roda,…, a Bog je nazvao Fatimom jer je nju i onog ko je voli sačuvao od Vatre.”

 

Još jedno ime Poslanikove miljenice je Zehra. Imam Sadik, a.s., je rekao:

 

“Njeno ime je Zehra, jer kada bi stupila u ibadet, njena svjetlost koja je sijala na stanovnike nebesa bila je poput svjetlosti zvijezda koje sijaju na stanovnike zemlje.”

 

Fatima je odgojena u okrilju Objave i posebne Božije pažnje, i ovaj se proces odvijao iz trenutka u trenutak kroz cijeli njen život. Ona je odrastala ukorak sa poslanstvom, ćutila je teškoće i muke poslanstva prolazeći njegovim usponima i padovima. Postala je i bila je dijelom toga i sve njene nade, osjećaji, tuge i radosti bile su vezane za poslanstvo njenoga oca. Ustvari, ona se stopila u smjeru Božije upute, nemavši ličnosti odvojene od njeg.

Jedna od važnih i osjetljivih faza njenoga života jest godina vjenčanja i izabiranja životnog druga. Jasno je da je djevojka poput Fatime imala brojne prosioce koji su tražili njenu ruku. Veliki broj poznatih ličnosti odvažio se zaprositi je. Poslanik, s.a.v.a., je na te prošnje s lahkoćom davao negativan odgovor.

Svakom bi govorio:

“Još uvijek od Boga o tome nije stigla naredba” jer je znao da je Uzvišeni Allah njen život učinio dijelom staze upute i poslanstva, i On ga iz trenutka u trenutak potvrđuje.

 

Enes ibn Malik kazuje:

 

“Bijah kod Poslanika, s.a.v.a., u trenutku dok je primao objavu. Kada se vratio u obično stanje upita me:

‘Znaš li kakvu mi naredbu donese Džebrail?’

‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorih. Onda mi reče:

‘Stigla mi je naredba da Fatimu udam za Alija. Idi i pozovi Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alija, Talhu, Zubejra i još neke ensarije da dođu kod mene.”

Fatimi je rekao:

“Nisam ja donio odluku o tvom vjenčanju s Alijem, Bog mi je naredio da te za njega udam”, a Imamu Aliju je više puta rekao:

 

“S nebesa mi je naređeno da ti nađem ženu.” Časni Poslanik, s.a.v.a., čija dužnost je predvođenje putem Božije upute, zbog ovog događaja se obradovao više od svih ljudi. Više puta je govorio svojoj kćerki:

 

“Dao sam sve od sebe da te udam za najboljeg čovjeka.” Također Enes bin Malik kaže:

“Poslanik je rekao Aliju u džamiji: ‘Sada me Džebrail obavijestio da je Allah učinio da ti Fatima bude žena; četrdeset hiljada meleka učinio je svjedocima tog povezivanja, a drvetu Tuba je naredio da pospe po melekima rubine i bisere da blagoslove ovu vezu. Drvo Tuba je posulo po njima rubine i bisere, a hurije pohitaše da ih pokupe.’”

 

Božija pažnja da Fatima bude uzor i da joj sudbina bude ista kao sudbina poslanstva i upute, iz trenutka u trenutak se nastavlja. Najočitija karakteristika svakog uzora ljepote je njena čistota od svake vrste zaprljanosti.

 

Omer ibn ebi Seleme, sin Ummu Seleme, Poslanikove supruge, kaže:

“Časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti, (El-Ahzab, 33) objavljen je u kući moje majke, Ummu Seleme. Poslanik je pozvao Fatimu, Hasana, Husejna i Alija i prekrio ih ogrtačem, i tada rekao: ‘Bože, ovo je moja porodica, odstrani od njih svaku prljavštinu i učini ih čistim."

 

Ummu Seleme govori:

“Poslanik je ogrnuo Fatimu, Alija, Hasana i Husejna ogrtačem, a i on je bio s njima, te zatim proučio časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.”

 

Ovaj je postupak časni Poslanik mnogo puta ponovio kako bi svi vidjeli i shvatili tajnu Fatime i Ehli bejta. Upravo usljed toga ovaj je događaj vidio i prenio veliki broj ashaba.

Časni Poslanik, s.a.v.a., ništa nije rekao niti učinio, a da to nije Bog naredio, i da to nije bilo u smjeru upute i poslanstva: On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se objav- ljuje. (En-Nedžm, 3 i 4) Sva insistiranja i svako ponavljanje i potenciranje na udaljenosti svake vrste nečistoće od hazreti Fatime, njenog muža i dva sina, i ukazivanje na njihovu čistoću, dešavalo se Božijom voljom, a drugog cilja nije bilo osim pred- stavljanja njih kao najsavršenijih uzora i najistaknutijih primjera Božije upute.

Časni Poslanik, s.a.v.a., nije smatrao dovoljnim samo ponavljanje na različitim mjestima, već je to činio i u različitim vremenskim intervalima, tako da svaka sumnja i nejasnoća budu otklonjene.

 

Enes ibn Malik kaže:

“Šest mjeseci uzastopno, svako jutro, kada bi kretao na sa- bah namaz, Poslanik bi stao ispred Fatimine kuće i povikao: ‘Na- maz, o, Ehli bejte moj, Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.’”

 

 

Ebu Hamra' kaže:

“Bio sam skupa s Poslanikom devet mjeseci. Svako bi jutro dolazio pred kuću hazreti Alija i Fatime i povikao bi: ‘Nek je milost Božija na vama, Zaista Allahova volja je da od vas, o,porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas pot- puno očisti."

Časni Poslanik, s.a.v.a., kao glavni stup upute i poslanstva, istu ovu ulogu objašnjava i u vezi sa svojim Ehli bejtom, pred stavljajući ih kao neodvojivi dio od Božije upute i poslanstva. Zejd ibn Arkam kaže:

 

“Poslanik je rekao Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu: ‘Ja sam u ratu sa onim s kojima ste vi u ratu, i u miru sam s onim s kojim ste vi u miru.’”

 

 

Ibn Abbas kaže:

“Kada je Poslaniku objavljen ajet: Reci: ne tražim od vas nikakve nagrade osim ljubavi prema bližnjima (Eš-Šura, 23), upitali su ga: ‘Božiji Poslaniče! Ko su tvoji bližnji prema kojima nam je naređena ljubav?’ i on je odgovorio: ‘Ali, Fatima i njiho- va dva sina.’”

Časni Poslanik je posvetio posebnu pažnju hazreti Fatimi.

“Zbilja je Fatima dio moga tijela. Ko nju uznemiri, uznemirio je mene.”

“Fatima, zaista je Allah srdit kad se ti srdiš i zadovoljan kad si ti zadovoljna.”

Upravo na temelju ovoga časni Poslanik, s.a.v.a., a bez ika- kve sumnje naredbom Uzvišenog Gospodara, Fatimu predstavlja kao najbolju ikad stvorenu ženu, i time najljepši i najbolji uzor za pobožne žene.

 

Ibn Abbas kaže:

“Časni Poslanik je nacrtao na zemlji četiri linije i posta- vio je pitanje: ‘Znate li šta ovo predstavlja?’ ‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorili smo. On reče: ‘Najbolje žene Dženneta, to su Hatidža, Huvejlidova kći, Fatima, Muhammedova kći,Merjem, Imranova kći i Asija, Mazahimova kći, Faraonova supruga."

I Ebu Hurejre prenosi hadis sličnog sadržaja, a i Enes ibn Malik prenosi sličnu predaju.

 

'Imran ibn Husejn kaže:

 

“Poslanik, s.a.v.a., je otišao obići svoju kćer koja se bješe razboljela. Upita je: ‘Kćeri, kako si?’ i dobi odgovor: ‘Bolesna sam, a nedostatak hrane mi pogoršava stanje.’ Onda je Poslanik upita: ‘Zar nisi zadovoljna što si predvodnica svih žena svijeta?’, ali ona mu uzvrati pitanjem: ‘Oče, pa šta je s Merjemom, Imra- novom kćerkom?’ Poslanik joj tad reče: ‘Ona je bila predvodnica žena svoga vremena, a ti si predvodnica svog svijeta. I znaj, tako mi Allaha, udao sam te za čovjeka koji je i ovoga i onoga svijeta gospodin i dostojanstvenik.’”

 

Ibn Abbas kaže:

“Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Četiri su žene velikodo- stojnice svoga svijeta: Merjem, Imranova kći, Asija, Mazahimo- va kći, Hatidža, Huvejlidova kći i Fatima, Muhammedova kći, a najbolja od njih, velikodostojnica svoga svijeta, jest Fatima.’”

 

Prema svemu ovome, kako god je Poslanik, s.a.v.a., bio sa- vršen čovjek i najljepši uzor za uputu ljudi, njegov čisti i ple- meniti Ehli bejt je također bio takav. Potenciranje i insistiranje Poslanika na tome da je Fatima savršena žena i uzor bilo je dio njegove poslaničke misije, a i napor u cilju nastavljanja misije putem predstavljanja savršenih uzora upute. Bilo mu je stalo do toga da pozivanjem svoga ummeta na prihvatanje uzora u ista- knutoj ličnosti i čednom životu hazreti Zehre, a.s., kao najboljeg čovjeka, najboljeg muslimana, najbolje žene, najboljeg djeteta, najboljeg bračnog druga i najbolje majke, učvrsti budućnost upute i poslanstva da bi buduća pokoljenja mogla piti i ugasiti žeđ na tom zdencu spasa.

Danas, bez sumnje više nego ikada prije, postoji opasnost da duhovnost, moral, porodica i čisti ljudski identitet budu unište- ni i degradirani posredstvom materijalizma. Moderni džahilijet, mamonizam, proždrljivost i putenost odvode društvo u smjeru raspuštenosti i divljaštva. Nasilje, nepravda, laž i mržnja postale su karakteristike ovog vremena. Mnoge su vrijednosti postale bezvrijedne, a ništavnosti su postale vrijedne. Također su pro- mijenjena i mjerila procjene i vrjednovanja. Uzori i primjeri koji su dopadljivi i koji privlače pažnju izmijenili su svoju suštinu. U mnogim društvima i po mišljenju velikog broja ljudi uzori živo- ta se biraju po karakteristikama krajnosti modernog džahilijeta. Danas, oni koji su dalji od životne stvarnosti i ljudskoga društva, i što su bliži niskosti i materijalnoj prolaznosti, to im se više poklanja pažnja; štaviše, prihvaćaju se kao uzor. Raspadanje porodice, širenje neimaštine, različitih vrsta smrtonosnih bolesti, sveprisutnost droga, nivo lahkoće ubijanja i proljevanja krvi... prirodni su rezultati materijalizma, odumiranja moralnih vrijednosti, slabljenja temelja porodice, gubljenja vrijednosti vrlina...

 

Nažalost, islamsko društvo, uza sav vrijedni duhovni kapital, nije ostalo sigurno u ovom napadu. Predanost dunjaluku, sklonost varljivim pojavama materijalističke kulture, nepažnja i zapostavljanje velikih duhovnih mogućnosti, sve su to rušilački ishodi koji zahvataju ova društva. Sada u mnogim musli- manskim sredinama ljudi postupaju u skladu s materijalističkim vrijednostima, poštuju se lica i osobe koje ne samo da nemaju nikakve sličnosti s muslimanskim kulturnim karakterom, već promiču okrilje oprečno islamskim duhovnim vrijednostima. Iako su neznanje i nemar glavni činioci ovakvog postupanja u muslimanskim društvima, to ih ne spašava od odgojnih i kulturnih posljedica takvog ponašanja.

Bez sumnje je vraćanje unikatnim duhovnim vrijednostima jedini jamac ispravnosti i napretka muslimanskih društava. Ovaj povratak je nemoguć bez ispravnog raspoznavanja, cijenjenja i čvrstog pridržavanja svih činilaca koji grade duhovni i kulturni identitet.

Jasno je da žene imaju efikasniju i djelotvorniju ulogu od muškaraca kada su u pitanju odgoj čovjeka i izgradnja društva. Tajna u toliko velikoj Poslanikovoj pažnji prema hazreti Fatimi i predstvaljanje nje kao najboljeg i najsavršenijeg uzora za žene jeste u tome da nam bude očito da muškarac bez žene, odgojene i napredne žene, nidokle neće prespjeti. Veliki islamski mislioci koji su spoznali islam sa njegovog čistog izvora, stalno su nagla- šavali ovu činjenicu. Imam Homeini, r.a., kao jedan od najista- knutijih islamskih mislilaca, čije je zalaganje u našem vremenu rezultiralo velikim pozitivnim promjenama u islamskom društvu, posvetio posebnu pažnju ovoj činjenici.

 

“Žena je simbol ostvarenja čovjekovih težnji. Žena je mjesto odgajanja poštovanih žena i muškaraca. Iz ženinog okrilja muš- karac ide na miradž. Ženine skuti su mjesto odgajanja velikih žena i velikih muškaraca.” Također on kaže: “Žena je čovjek i to jedan veliki čovjek. Žena je odgajatelj društva jer iz okrilja žene postaju ljudi. Prva etapa ispravnog muškarca i žene je okrilje žene. Odgajatelj ljudi je žena. Sreća i nesreća zemalja zavisi od žene. Žena pravi čovjeka svojim ispravnim odgojem i sa svojim ispravnim odgojem gradi zemlju. Izvor svih sreća uzdiže se iz krila žene. Žena treba da bude temelj svih sreća.”

 

Ova knjiga, iako ne tako obimna, sadrži najčišće pouke i idealna razumska, moralna i odgojna rješenja, koja teku s nebe- skog izvora porodice upute i poslanstva.

U ovoj zbirci upoznat ćemo se sa životom i spasonosnim uputama velikodostojnice oba svijeta, hazreti Fatime. Ljudi koji su žedni istine i koji tragaju za putem vrline u ovoj zbirci na jed- nom mjestu naći će sve ono što su izgubili i priznat će da jedini put izvrsnosti i napretka nas, muslimana, jeste vraćanje svojem jedinstvenom duhovnom kapitalu.

Voda je u kući, a mi žedni za njom tumaramo, Prijatelj je tu, a mi po svijetu tražimo.

Zbilja, koja ličnost je istaknutija od hazreti Fatime i koja prilika je pogodnija od godišnjice njenog blagoslovljenog rođenja za ukazivanje počasti položaju žene? U kojem danu i kojom prilikom je u ljudskoj povijesti bolje ukazana čast ženi i njenom dostojanstvu od ovog dana? Zar na ovaj dan svijetom nije zakoračila najbolja žena i najljepši uzor ženi, i zar svojim dolaskom nije donijela poklon upute i svjetlosti?

 

Mustafa Kamali

 

 

U teškim danima početka poslanstva Allahovog Poslanika, s.a.v.a.,

kada su sa svih strana vršeni razni psihički, društveni i ekonomski pritisci na njegovu porodicu, a bestidni lažljivci i neuki idolopoklonici poricali božanski poziv, hazreti Hatidža je bila zabrinuta za budućnost Poslanika zbog toga što su ga mnogi napustili te razmišljala kako se mogu izbjeći teškoće i nedaće i kako se braniti od raznih napada. Jednom kada se bila utopila u misli i brige i osjećala se jako nemoćnom, začula je riječi utjehe i podrške, glas svog djeteta, hazreti Fatime, iz svog trbuha:

 

“Majko, nemoj tugovati, nemoj biti uznemirena, doista je Allah uz mog oca.”

Kada se rodila, hazreti Fatimu, s.a., su položili na zemlju, i počela je da govori. Posvjedočila je jednoću Uzvišenog Gospodara, poslanstvo svog oca i vođstvo svog supruga i djece.

“Svjedočim da nema Boga osim Allaha, da je moj otac Poslanik Božiji, poglavar svih vjerovjesnika, da je moj suprug poglavar svih oporučitelja i da su moji sinovi poglavari unuci vjerovjesnika.”

 

Privrženost ibadetu

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednom je upitao hazreti Fatimu:

“Fatima, imaš li kakvu želju? Melek Objave je upravo pored mene i donio mi je poruku od Svevišnjeg da će ispuniti šta god želiš?”

Fatima, s.a., je odgovorila:

 

“Slast služenja me obuzela toliko da nemam kad misliti na želje. Nemam nikakve želje, osim da vidim lice Njegovo Plemenito.”

 

 

U jednom od teških dana, kada je glad bila teško pritislaPoslanikovu porodicu, hazreti Fatima, s.a., je uzela abdest i poslije obavljena dva rekata namaza podigla ruke i rekla:

 

“Bože moj i Gospodaru moj, ovo je Muhammed, tvoj vjerovjesnik, i ovo je Ali, amidžić tvog vjerovjesnika. Bože moj, spusti nam trpezu s neba kao što si je spustio Beni Israilu, koji su jeli s nje i bili nezahvalni. Bože moj, spusti nama, jer mi smo u to čvrsto uvjereni.”

Odjedanput se spustila posuda s dženetskom hranom, čiji je miris ispunio Alijevu kuću. Imam Ali je upitao:

“Otkud ova mirisna hrana?” Odgovorila mu je:

“Od Allaha.” Božiji Poslanik je na to rekao:

“Hvala Bogu Koji mi je podario kćerku koja je poput hazreti Merjeme. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hra- ne našao. ‘Odakle ti ovo, o, Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, doista Allah opskrbljuje koga hoće bez računa ikakva."

(Ali Imran, 37)

 

Na početku islama, u teškim vremenima ratova, oskudicei gladi, većina ljudi u Medini je živjela suočena s brojnim problemima. I sam časni Poslanik je bio veoma gladan. Danonoćno se zalagao za siromašne i bijedne. Ponekad bi privijao kamen na stomak kako bi učinio bol gladi podnošljivom.

U jednom od tih teških dana pokucao je na Fatimina vrata i upitao:

“Kćeri moja, imaš li šta u kući da utolim glad?” Hazreti Fatima mu je odgovorila da nema. Božiji Poslanik se vratio, ali hazreti Fatima to nije mogla podnijeti. Podigla je ruke, a čista i mirisna hrana se spustila iz Dženneta. Čim je Fatima, s.a., ugledala dženetsku hranu i plemenite darove Božije, rekla je:

“Tako mi Boga, dat ću prednost Božijem Poslaniku nad sobom i drugima.” Potom je punu zdjelu hrane i pečenog mesa poslala Poslaniku. Poslanik ju je upitao:

“Odakle ti ovo?”, a ona mu je odgovorila:

“To je od milosti i dobrote Božije, doista Allah opskrbljuje koga hoće bez računa ikakva.”

 

 

 

 

U posljednjim trenucima Poslanikovog života, Fatima, a.s., je puno plakala. Poslanik je čuo kako mu kćerka plače i nešto joj tiho rekao, zbog čega se Fatima nasmijala. Ona sama je to objasnila na sljedeći način:

“Plakala sam, onako kako si vidjela, i kada je vidio moju tugu, prišapnuo mi je: ‘Fatima, jesi li zadovoljna što si velikodostojnica žena svijeta?’ Zato se nasmijah.”

 

Hazreti Fatima je kazala:

“U svojim posljednjim trenucima života moj mi je otac, pošto je čuo moj plač, rekao:

‘Kćeri moja, zaista nijedna žena muslimanka nema težeg gubitka od tebe, pa budi strpljivija od onih koji su ispod tebe, jer si, zaista, ti velikodostojnica žena Dženneta."

 

Časni Poslanik je jednog dana ušao u Fatiminu, s.a., kuću i upitao je:

“Kćeri, kako si i kako živiš?”

Čuo je sljedeći odgovor:

“Doista sam bolesna i svakog trena bolest mi se pogoršava, jer, zaista, nemam hrane da jedem i utolim glad.”

Časni Poslanik ju je onda upitao:

“Kćerkice moja, zar nisi zadovoljna time što si prvakinja svih žena svijeta?”

Fatima, s.a., mu je uzvratila pitanjem:

“Oče, a gdje je Merjema, kćerka Imranova?” i on je odgovorio:

“Ona je prvakinja svog svijeta (vremena), a ti si svog svijeta. Tako mi Boga, udao sam te za čovjeka koji je prvak i na dunja- luku i na ahiretu.”

 

 

Veze s melekima

 

Selman Farisi je pričao:

“Po pozivu imama Alija otišao sam do Fatimine kuće. Čim me ugledala, rekla je: ‘Selmane, otuđio si se od mene nakon preseljenja mog oca.’ Potom mi je rekla da sjednem i nastavila:

‘Sjedi malo i zapamti ono što ću ti reći. Doista sam jučer sjedila na ovom mjestu, a vrata su bila zatvorena. Razmišljala sam o prekidu Objave i odlaženju meleka iz naše kuće, kad se odjed- nom otvoriše vrata, bez da ih je iko otvorio, i uđoše kod mene tri djevojke ljepote kakvu niko još nije vidio, što zbog izgleda i privlačnosti njihovih lica, što zbog mirisa kojim su mirisale.

Kada sam ih vidjela, ustala sam pokazujući da ih ne pozna- jem. Pitala sam ih jesu li iz Mekke ili Medine, a one su mi odgo- vorile: ‘Kćeri Muhammedova, nismo mi stanovnice Mekke niti Medine niti bilo kojeg dijela Zemlje. Mi smo djevojke hurije iz Kuće mira. Gospodar moći nas je poslao do tebe, kćeri Muhammedova. Doista čeznemo za tobom.’

Onda sam upitala onu za koju mi se čini da je bila viša: ‘Kako se zoveš?’ Odgovorila mi je: ‘Makduda.’ Upitala sam je onda: ‘Zašto si nazvana Makduda?’ i objasnila mi je: ‘Ja sam stvorena radi Mikdada ibn Esveda el-Kindija, druga Allahovog Poslanika.’ Pitala sam drugu kako se zove i rekla je: ‘Zerre.’ I nju sam pitala sam zašto je tako nazvana, a izgledala je plemenita, i odgovorila mi je: ‘Stvorena sam za Ebu Zerra el-Gifarija, druga Allahovog Poslanika.’ I treću sam pitala kako se zove i odgovorila mi je: ‘Selma’ te objasnila: ‘Ja sam stvorena za Selmana Farisija, slugu tvog oca, Allahovog Poslanika.’ Potom su mi dženetske hurije dale svježe hurme koje su bile mirisnije od miska.’

 

Hazreti Fatima mi je dala malo tih hurmi. Uzeo sam i pošao prema kući i koga god sam susreo od ashaba Allahovog Poslanika, upitao me: ‘Kako prijatan miris. Imaš li to misk uz sebe?’"

 

Imam Sadik, a.s., ovako prenosi Fatimino, s.a., posmatranje skrivenog svijeta i njene keramete u posljednjim trenucima života: “Kada je Fatima, s.a., (između akšama i jacije) čekala da joj se približi smrtni čas, uputila je oštar pogled i rekla:

 

‘Mir s Džibrilom, mir s Božijim izaslanikom! Bože, daj da budem uz Tvog Poslanika. Bože, daj da budem u Tvom zadovoljstvu, u Tvojoj blizini i kući Tvojoj, Kući mira.’ Potom je upitala:

‘Vidite li vi ovo što ja vidim?’ Neki su je upitali: ‘Šta to ti vidiš?’ i rekla je:

‘Ovo su nebeske povorke, a ovo je Džibril i ovo je Poslanik Božiji, s.a.v.a., koji govori: ‘Kćeri moja, dođi nama, jer za tebe je bolje ono što ti slijedi.’"

 

Hazreti Ali prenosi:

“U trenutku preseljenja, hazreti Fatima, s.a., je pogledala oko sebe i rekla:

‘Mir s vama! Potom se okrenula meni: ‘Amidžiću moj, do- ista mi je došao Džibril, nazivajući mi selam, i rekao mi: ‘Onaj Koji daje mir šalje ti selame, miljenico miljenika Božijeg i plodu srca njegova! Danas ćeš nam se ti pridružiti i doći u uzvišeni nebeski svijet i dženetsko boravište.’ I otišao je.’

Potom se okrenula od mene govoreći:

‘Mir vama’, pa mi je opet saopštila: ‘Amidžiću, tako mi Boga, ovo je hazreti Mikail i ponovio mi je isto što i Džibril.’ Zatim je opet rekla:

‘I sa vama mir!’ i opet mi se obratila: ‘Amidžiću, tako mi Boga, ovo je istina. Ovo je hazreti Azrail koji je krilima obuhva- tio Istok i Zapad. Ovako mi ga je opisao moj otac i ovo odgovara njegovom opisu.’ Potom smo čuli kako je govorila:

‘Mir s tobom, koji duše uzimaš! Požuri sa mnom i nemoj me mučiti.’ Potom smo je čuli kako kaže:

‘Bože, uzmi me Sebi, a ne prema vatri.’"

 

Ebu Basir prenosi od Imama Bakira, a.s.:

“Jedanput, uoči petka, pred samo svitanje, spustili su se i došli kod Fatime, s.a., hazreti Džibril, Israfil i Mikail. Vidjeli su je kako klanja. Čekali su dok nije završila s namazom. Potom su joj zajedno uputili selam i rekli: ‘Svevišnji Gospodar ti šalje selam’, te u sobi te predvodnice dženetskih žena ostavili knjigu sahifu. Hazreti Fatima je odgovorila:

‘Allah je darivatelj mira i od Njega je i prema Njemu je. I vama mir, izaslanici Božiji.’”

Neograničenoznanje

Ammar ibn Jasir je prenio da se hazreti Fatima obratila

Zapovjedniku vjernih, Imamu Aliju:

“Dođi bliže da te obavijestim o onome što je bilo, onome što se dešava i onome što će biti do Sudnjeg dana kada nastupi Smak svijeta.”

 

 

 

Džabir bin Abdullah Ensari je pričao:

“Ušao sam u hazreti Alijevu kuću i ugledao sahifu u Fatiminoj, a.s., ruci. Lijepa zelena boja korice (sahife) me podsjeti na smaragd, a u njima (koricama) bijaše knjiga bjeline svjetla. Upitah je: Nek su mi roditelji žrtve za vas! Šta je to u vašim rukama? Ona mi odgovori:

‘Ovo je knjiga koju je mome ocu, Božijem Poslaniku, s.a.v.a., darovao Allah. U njoj je ime moga oca, i ime moga muža, i im na moja dva sina i imena nasljednika mojih sinova. Ona mi je data da me obraduje.’

Upitah je: Dozvoljavaš li da je pogledam i da čitam iz nje? I ona mi reče: ‘Ne, nije moguće! Ono što se nalazi u njoj mogu čitati samo Božiji Poslanik, Imam Ali i bezgriješni imami."

 

Ono što se da zaključiti iz predaja i objašnjenja hazreti Fatime jeste da su sadržaj i teme njene sahife bile dio Božijih tajni, koje se daju na uvid samo bezgriješnim predvodnicima, a.s.

Džabir bin Abdullah Ensari kazuje:

 

“Otišao sam kod hazreti Zehre, a.s. U rukama joj ugledah knjigu jarko bijele boje. Upitah: Kakva je to lijepa knjiga? Dozvoljavaš li mi da je čitam? Ali ona mi odgovori:

‘U njoj su imena Imama od moje djece. Džabire, da nije zabranjeno, dala bih ti. Međutim, zabranjeno je da je dotiče iko osim nekog od Božijih poslanika ili njegovog nasljednika ili poslanikovoj porodici.’"

Sadržaj hazreti Fatimine sahife predstavlja dio Božijih tajni i nalazi se na raspolaganju samo Poslanikovom Ehli bejtu. Međutim, neki Poslanikovi ashabi, poput Džabira bin Abdullaha Ensarija, dozvolom hazreti Fatime, stekli su do određene granice općenit uvid o sadržaju, ili su čak vidjeli neke stranice te knjige.

 

Džabir prenosi:

 

“Došao sam kod hazreti Fatime i vidio svijetlu sahifu. Upitao sam je kakva je to knjiga i ona mi je rekla:

‘Ovo je knjiga koju je Allah podario Božijem Poslaniku. U njoj su imena moga oca, moga muža, moja dva sina i imena Imama, nasljednika mojih sinova. Data mi je da me razveseli.’”

Džabir ju je onda upitao:

“Kažeš da je u njoj dvanaest imena, čija su to imena?” i ona mu je pojasnila:

“To su imena imama; prvo je ime sina moga amidže, i jedanaest mojih potomaka, a zadnji od njih je Kaim, a.s.”

 

 

 

Jedno od pohvalnih pravila u islamskom braku je savjetovanje i razmjena mišljenja između oca i kćerke kako bi ona mogla odabrati svog idealnog muža. Božiji Poslanik, s.a.v.a., se pridržavao ovog odgojno psihološkog principa, te ga oporučivao islamskom ummetu kako bi se izbjegla nepravda i nasilje prema kćerima iz doba džahilijeta. Zbog toga je također bitno da roditelji ne udaju svoje kćeri bez savjetovanja s njima i njihovog odobrenja.

Božiji Poslanik se prije udaje svoje kćerke savjetovao s njom, te je upitao:

“Kćeri moja, Fatima, tvoj amidžić Ali te zaprosio, pa šta ti misliš o tome?” Hazreti Fatima je pokazala poštovanje prema ocu i uzvratila mu istim pitanjem: “Šta ti misliš o tome?” Poslanik joj je odgovorio: “Svevišnji Allah je s neba dao dozvolu za to”, pa se hazreti Fatima nasmiješila i rekla:

“I ja sam zadovoljna onim čime je Svevišnji Allah zadovoljan u pogledu mene i Njegovog Poslanika.”

 

U drugoj predaji stoji da je ona, mir neka je s njom, rekla:

“Zadovoljna sam Bogom kao Gospodarom svojim, tobom, oče, kao Poslanikom, i svojim amidžićem kao mužem i skrbnikom.”

Jednom je Božiji Poslanik ušao u hazreti Fatiminu kuću i vidio je kako ona sjedi na zemlji te jednom rukom drži bebu, a drugom okreće ručni mlin. Suze su mu navrle na oči pa je rekao: “Kćeri moja, doskoči gorčini dunjaluka slašću ahireta.” Hazreti Fatima je odgovorila:

“Božiji Poslaniče, hvala je Bogu na blagodatima Njegovim i zahvala je Bogu na darovima Njegovim.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je govorio hazreti Fatimi, a.s., o gorkim događajima koji će se zbiti u budućnosti. Govoreći tako o budućnosti, ukazao joj je i na šehadet imama Husejna, a.s. Ha- zreti Fatima, a.s., je upitala:

“Oče, ko će ubiti moje dijete, radost mojih očiju i plod moga srca?” On joj je odgovorio:

“Najgori čovjek moga ummeta.” Onda je Fatima, a.s., zamolila:

“Oče, prenesi moj selam Džebrailu i pitaj ga gdje će biti ubijen” i dobila je odgovor:

“Na mjestu koje se naziva Kerbela.”

Ona je onda rekla: “Oče, predala sam se, zadovoljna sam i oslanjam se na Allaha.”

 

Jednoga dana, dok hazreti Fatima, a.s., bijaše u drugom stanju, časni Poslanik, s.a.v.a., izvijesti svoju kćer:

“Hazreti Džebrail nam donese vijesti o tvome sinu da će na Kerbeli pasti kao šehid.” Hazreti Fatima, a.s., koja se nađe u oreolu bola i tuge, reče:

“Oče, ono meni ne treba.”

Poslanik nastavi: “Kćeri, to je tvoj sin Husejn, od njega će poteći devet bezgriješnih imama, koji će čuvati opstanak vjere.”

Hazreti Zehra onda reče:

“Božiji Poslaniče, zadovoljna sam Svemogućim i Svevišnjim Bogom.”

 

Na dan preseljenja hazreti Hatidže, s.a., Fatima je hodala oko oca zapitkujući:

“Oče, gdje je moja majka?”

Džibrail je rekao: “Allahov Poslaniče, prenesi moj selam Fatimi i reci joj da joj je majka, Hatidža, u dženetskim boravištima u društvu Asje i Merjeme.” Kada je čula ovu radosnu vijest, hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Doista, Allah je darivatelj mira, od Njega dolazi i Njemu ide mir.”

 

 

Jednoga dana, na vrata hazreti Alijevog doma pokucao je gladan čovjek i zatražio pomoć. Imam Ali se lijepim stihovima obratio hazreti Zehri, ukazavši na potrebu siromaha, i napomenuo joj da mu, ukoliko može, pomogne na odgovarajući način. Hazreti Zehra mu je odgovorila sljedećim stihovima:

Naredbu tvoju čuh, amidžiću, pokorih se, od mene nema ni kuđenja ni prigovora.

Ovog trenutka nahranit ću njega u nadi da ću ga spasiti gladi.

Nakon što je Imam ponovo potencirao da se gladni nahrani, ona mu je odgovorila:

Za tili čas nahranit ću ja njega, meni je svejedno, zarad Allaha dajem mu prednost nad djecom, zanoćiše gladni, to su moji dječaci, najmlađi bit će pogubljen u borbi, na Kerbeli bit će ubijen prevarom.

Teško ubici njegovom, bolna patnja i poniženje, svijat će ga Vatra od dna paklenoga iz trena u tren stezat će se okovi.

Imam je hazreti Zehru pohvalio i zahvalio joj zbog ovakve požrtvovanosti, te dobio odgovor:

Neosta od onog što bi, sem jedne mjerice, već me i zglob boli od ručne vodenice. Tako mi Boga, djeca mi sada su gladna, O, Allahu, ne ostavi ih želuca prazna!

 

Otac im je u dobru bez premca, što snagom stekne, to rukom udijeli, a na glavi nemam mahrame lijepe, osim abaje iznošene, ručno izatkane.

U stihovima hazreti Fatima, s.a., ukazuje na oskudicu, životne teškoće te na šehadet imama Husejna na Kerbeli:

Zanoćiše gladni, sinovi moji mladi, Najmlađi od njih će u bici ub’jen biti, Na Kerbeli njega mučki će ubiti, Ubicama mu prokletim teško li će biti.

 

 

Nakon što je Imam Ali odveden u džamiju, hazreti Fatima je rekla:

"Hoćete li ...? Tako mi Boga, ako ga ne pustite, zasigurno ću pustiti kosu, rastrgnuti okovratnik i otići do mezara moga oca."

Potom je uzela za ruku Hasana i Husejna, mir s njima, kako bi pored Poslanikovog mezara plačem i proklinjanjem obistinila svoju prijetnju. Imam Ali, a.s., je rekao Selmanu: "Selmane, zadrži Fatimu! Kao da vidim Medinu kako se s dvije strane trese od zemljotresa. Tako mi Boga, ako Fatima pusti kosu, rastrgne okovratnik i zaplače i prokune pored Poslanikovog, s.a.v.a., mezara, neće više biti prilike za narod Medine i zemlja će ih sve progutati u svom smrtonosnom zalogaju."

 

Selman je požurio do hazreti Fatime i zamolio je:

"Kćerko Muhammeda, s.a.v.a.! Bog je tvog oca učinio povodom milosti svjetovima... Imam Ali, a.s., me poslao i rekao mi da te vratim kući i da te zadržim da ne jecaš i ne proklinješ." Kada je hazreti Fatima, s.a., čula Imamovu poruku, rekla je:

"Onda se vraćam, strpit ću se, poslušati ga i pokoriti mu se."

 

 

Selman Farsi prenosi:

"Hazreti Fatima mi je nakon susreta s dženetskim hurijama dala malo mirisnih hurmi koje su joj one uručile. Svaki Poslanikov ashab kojeg sam sreo u Medini pitao me: 'Kako prijatan miris! Imaš li to čistog miska kod sebe?'

Ovaj neobičan događaj sam prepričao pred hazreti Fatimom,s.a.

Blago nasmiješena i vesela, rekla mi je: 'Ova mirisna dženetska hurma je sa drveta koje je stvoreno za jednu od mojih dova. Ja sam tu dovu naučila od Božijeg Poslanika, s.a.v.a, a glasi:

U ime Boga Svjetla,

U ime Boga Koji kaže nečemu "budi" i ono biva,

U ime Boga Koji zna skrivene poglede griješne i ono što grudi kriju,

U ime Boga Koji Svjetlo iz Svjetla stvori, U ime Boga Kojeg se po dobru spominje,

U ime Boga Koji Svjetlo na brdu Tur spusti u mjeri određenoj, u Knjizi pisanoj, Poslaniku blagoslovljenom."

 

 

Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, gorkih dešavanja i nedaća Poslanikove porodice, žalost i plač hazreti Fatime su se nastavili, a nekim čelnicima Medine to nije bilo drago. Stoga su poslali neke ljude kod Imama Alija tražeći da on ograniči plač i žalost hazreti Fatime. Imam Ali je prenio hazreti Fatimi da su tražili da ona plače ili po noći ili po danu. Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

"Ebu-l-Hasane, koliko li ću kratko ja još biti među njima i koliko je blizu čas u kojem ću ih napustiti. Tako mi Allaha, neću šutiti ni danju ni noću sve dok se ne pridružim svom ocu, Alla- hovom Poslaniku."

Hazreti Ali joj je rekao: "Ti postupi kako misliš da je najbolje." Potom je u Bekiji za hazreti Fatimu, s.a., napravio mjesto po imenu Bejtu-l-ahzan, da tu može plakati.

 

 

Osobe bliske časnom Poslaniku vidjele su da je na smrtnoj postelji u posljednjim trenucima Poslanikovog života tekao poseban razgovor između njega i hazreti Fatime. Na početku tog tajnovitog razgovora, Zehra bijaše uplakana, a kada je časni Poslanik završio, ona bješe sretna i nasmijana, brišući suze sa svoga lica.

Umjesno je upitati šte je bilo razlog plaču, a šta osmijehu i sreći. Nakon što je časni Poslanik preselio, pitali su hazreti Zehru o tome, a ona je odgovorila:

"Prvo mi je rekao da mu je Džebrail svake godine po jedanput izlagao Kur'an, a ove godine je to učinio dva puta. Rekao je: 'Vidim da mi se čas smrti približio. Zato budi svjesna Allaha i strpi se.' Zbog toga zaplakah. Zatim mi je rekao: 'Kćeri moja, zaista nijedna muslimanka nema težeg gubitka od tebe, pa budi strpljivija od onih koji su ispod tebe.' I rekao mi je da sam prva od njegovog ehla koja će mu se pridružiti, pa se zbog toga nasmijah."

Duša mi zatočena u duboke uzdahe, Oh, kamo sreće da s uzdasima i ona izađe. Nakon tebe nema dobra u životu, i samo plačem iz straha da mi život ne potraje.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je još ranije bio obavijestio svoje ashabe o budućim žalbama i srceparajućoj tuzi hazreti Zehre, a.s.:

"Moja kći će toliko biti pogođena naletima nevolja i nesreća i do te mjere tužna i zabrinuta da će dići ruke i od Boga moliti smrt riječima:

'Gospodaru moj, umorih se od života i zasitih se dunjalučara, pa spoji me s ocem mojim. Bože moj, ubrzaj mi smrt hitro.'"

 

Esma bint Umejs, supruga Džafera Tajjara, pričala je:

"U vrijeme preseljenja hazreti Fatime bila sam kod nje i ona mi je rekla:

'Doista je Džebrail Poslaniku, kada mu je došlo vrijeme pre- seljenja, donio balzam iz Dženneta, pa ga je on podijelio u tri dijela: jednu trećinu je uzeo za sebe, jednu za Alija i jednu za mene, a bila je teška koliko četrdeset dirhema', pa me zamolila: 'Esma, donesi mi ostatak balzama mog oca, stavi ga pored moje glave i pričekaj malo, a potom me zovni. Ako se budem odazva- la, u redu je, a ako se ne odazovem, znaj da sam otišla kod svog oca.'32 Malo sam čekala i onda sam pozvala Fatimu, ali nisam dobila odgovor. Tako sam saznala da je preselila."

Hazreti Fatima je u posljednjim trenucima života otkrila svom mužu jednu tajnu i nagovijestila vrijeme svog preseljenja.

"Ali, zaspala sam i usnila dragog Poslanika, s.a.v.a., u dvorcu od bijelih bisera, pa kada me ugleda, reče: 'Požuri meni, kćeri, jer sam te silno poželio.' Ja mu rekoh: Tako mi Boga, ja sam još više poželjela da te vidim. On onda reče: 'Bit ćeš večeras sa mnom', a on je iskren kada obećava i riječ održi kada obeća."

 

 

Selma um Beni Rafi' je prenijela:

"U posljednjim trenucima hazreti Fatiminog života sam bila kod nje. Tražila je vodu za kupanje i pripremila sam je. Potom je zatražila da joj donesem čistu odjeću. Onda se okupala, obukla čistu odjeću i ušla u svoju sobu. U postelji je legla okrenuta prema kibli i rekla mi:

'Majko, upravo sada će mi biti oduzeta duša. Doista sam završila, okupala sam se, neka mi niko ne otkrije tijelo.' Potom je svoju desnu ruku stavila pod glavu i okrenuta prema kibli smirila se i preselila."

 

 

Ibn Abbas je prenio da je hazreti Fatima u posljednjim trenucima života uzela za ruku Hasana i Husejna i otišla do mezara Allahovog Poslanika. Obavila je dva rekata namaza između Poslanikovog mezara i minbera. Potom je zagrila Hasana i Husejna i oprostila se s njima rekavši: "Vaš otac Ali klanja, vi ostanite kod njega." Potom je krenula kući, pozvala Esmu i rekla joj:

"Nemoj misliti da sam negdje otišla, jer ću biti tu, u ovoj sobi, leći ću koji trenutak. Ako prođe izvjesno vrijeme, a ja ne izađem, pozovi me, pa ako ti se odazovem, ti onda uđi, a ako ne, znaj onda da sam se pridružila Poslaniku Božijem, s.a.v.a."

Poslanikova kćerka je nakon smrti oca bila svjesna da će i ona ubrzo otići i da će njena borba za prava okončati njenom smrću. Zato je jednom rekla hazreti Aliju:

"Ebu-l-Hasane, doista me Allahov Poslanik obavijestio da ću ja biti prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, i to će zasigurno tako i biti, pa ti pred Božijom odredbom budi strpljiv i zadovoljan onim što je On presudio."

 

 

Hazreti Fatima je pred svoju smrt oporučila Imamu Aliju:

"Kada preselim, ti preuzmi na sebe obavezu da me ogasuliš i umotaš u ćefine. Ti mi klanjaj namaz i spusti me u mezar. Ti me ukopaj, poravnaj zemlju po mom kaburu. Potom sjedi kod moje glave, ispred mog lica, puno uči Kur'an i upućuj dovu, jer je u tim trenucima umrlom potrebna bliskost sa živima. Ostavljam te Svevišnjem Bogu u amanet i oporučujem ti da se lijepo odnosiš prema mojoj djeci."

 

 

Poslije Fatimine, s.a., smrti, Zapovjednik vjernih je izvadio pisanu oporuku svoje supruge, otvorio je i pročitao:

"S imenom Allaha Svemilosnog Milostivog,

Ovo je oporuka Fatime, kćerke Poslanikove. Oporučuje u stanju dok svjedoči da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, da je Džennet istina i Vatra istina, da će doći čas u koji nema nikakve sumnje i da će Allah proživjeti one koji su u kaburovima.

Ali, ja sam Fatima, kćerka Muhammedova, Allah me učinio tvojom suprugom, da budem tvoja i na dunjaluku i na ahiretu. Ti si meni preči od ostalih. Noću obavi balzamiranje, gusul i umotaj me u ćefine. Klanjaj mi dženazu i ukopaj me noću. Nemoj da iko zna. Ostavljam te Bogu u amanet i šaljem selame djeci mojoj do Sudnjega dana."

 

 

 

"Hvaljen neka je Allah za ono što je blagodario. Njemu pripada zahvala za ono čime nas je nadahnuo. Njemu je hvala zbog sve blagodati koju nam je podario, obilja darova kojima nas je obasuo i potpune milosti koju neprekidno pokazuje. Ove blagodati su prevelike da bi se mogle nabrojati, daleko od toga da se mogu uzvratiti, a njihova beskonačnost je nepojmljiva. On nas podstiče na zahvalnost kako bi se blagodati nastavile i uvećale i bodri naše zahvale da bi nam još više upotpunio blagodati.

 

Svjedočim da nema drugog božanstva mimo Allaha, Jedinog bez premca, koji je učinio iskrenim tumačenja ovih svjedočenja, njihovo priznanje stavio u srca, a njihovim shvatanjem obasjao misli.

Očima Ga nije moguće vidjeti, jezikom Ga nije moguće opisati i mislima Ga nije moguće zamisliti. Stvorio je sve iz ničega, dao postojanje koje nije slično ničemu prije.

Oblikovao je sve svojom moći i stvorio sve svojom voljom, iako nije imao potrebe da stvara niti je imao koristi od oblikovanja, osim da dokaže svoju mudrost i ukaže na pokornost Sebi, da pokaže svoju moć, da Mu stvorenja iskažu robovanje i da ojača svoj poziv."

 

Svrsishodnost vjerskih propisa i imameta

 

"Pa je Allah učinio iman čišćenjem vas od mnogoboštva, namaz udaljivanjem od oholosti, zekat pročišćenjem vaših duša i uvećanjem opskrbe, post učvršćivanjem iskrenosti, hadždž utvr- đivanjem vjere, pravdu uređenjem srca, pokornost nama poret- kom ummeta, naše vođstvo zaštitom od razilaženja, džihad moći za islam, strpljivost kao pomoć u prizivanju nagrade, naređivanje dobra kao dobrobit za sve, dobročinstvo prema roditeljima za- štitom od Božije srdžbe, čuvanje rodbinskih veza produženjem života i umnožavanjem vas, odmazda zaštitom krv, ispunjenje nezra prizivanjem Božijeg oprosta, a pažljivo mjerenje i vaganje udaljavanjem štete, zabrana vina čišćenjem vas od prljavštine, izbjegavanje klevetanja zastiranjem od prokletstva, a napuštanje krađe uzrokom čednosti. Svevišnji Allah je zabranio širk kako bi se ljudi očistili za Njega kao svog Gospodara. Bojte se Allaha istinskom bojaznošću i drugačije ne umirite osim kao muslimani. (Ali Imran, 102) I pokoravajte se Allahu u onome što vam je na- redio i zabranio, jer doista: I Allaha se boje od Njegovih robova oni učeni. (Fatir, 28)"