Ovdje ću skraćeno govoriti o onome što sam opširnije pojasnio u našem djelu Ispravni komentar Tahavijske poslanice u vjerovanju, a sve to na osnovu utemeljenih mjerila u hadiskoj nauci kod Ehli Sunneta Vel Džemata. Ovaj hadis glasi: „Podijelili su se židovi na sedamdeset i jednu skupinu, podjelili su se kršćani na sedamdeset i dvije skupine, a moj ċe se ummet podijeliti na sedamdeset i tri skupine“. Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu 2/332 i ostali, a kod Ibn Madže pod brojem 3993l, te Ahmeda i ostalih stoji: „Sve ċe u Vatru osim jedne a ta skupina je Džemat (zajednica)“.

( Op : Aluzija na Ehli Sunet wel Dzemat, kako neki shvataju.)

 

Taberani bilježi ovu predaju u verziji: „Osim jedne, one koja je na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi“.

(Op: Komentar ovoga hadisa dali su mnogi stručnjaci, među značajnije svakako spada i Muhamed Abduhu u svome komentaru djela Akidetu Aduduije, s tim da naše subjektivno mišljenje jeste da problematiku koju sa sobom nosi ovaj hadis nije do sada niko riješio bolje od autora. Koji je kao što ćemo vidjeti u samom korijenu sasjekao moguċnost autentičnosti predaje i time nas sačuvao od navedenih i nesloživih tumačenja.)

 

 1 ) Bilježi se ova predaja od Ebu Hurejre hadisom merfuom (lanac koji se računa da seže do Poslanika a.s.), međutim u lancu prenosilaca se nalazi Muhamed ibn Amru ibn Alkame, a on je slab prenoslilac (daif).

- Rekli su Jahja ibn Seid i Malik: „Nije od poželjnih prenosilaca.“

- Rekao je Ibn Hibban: „Pravio je greške (kod prenošenja).“

- Rekao je Ibn Mein: „Ulema se neprestano čuvala njegovih predaja.“

 

- Rekao je Ibn S'ad: „Smatra se slabim.“.

(Navedena imena smatraju se jednim od najpoznatijih u oblasti ocjenjivanja prenosilaca (ravija).)

 

2 ) Bilježi se ova predaja preko Muavije a on od Poslanika (merfuan), ali u senedu ove predaje nalazi se Ezher ibn Abdullah el-Hevzeni jedan od velikih neprijatelja Ehlu-l-Bejta (Nevasib) koji su grdili Aliju r.a. Bilježi svakakve predaje i svašta mu se pripisuje (we lehu tammat we wejlat). Rekao je Ezdi: „Mnogi su ga ocjenili slabim, a Ibn Džarud ga je uvrstio u svoju knjigu o slabim ravijama (Kitabud-du'afa').

 

3) Ova predaja također dolazi putem Enesa ibn Malika preko sedam različitih seneda. Svaki od tih lanaca ravija nije sačuvan od lašca ili onog ko je izmišljao hadise ili nepoznate osobe.

(Pogledaj opširnije našu knjigu Komentar Tahavijeve poslanice u islamskom vjerovanju str. 629. fusnota 371.)

 

 

4) Prenosi ovaj hadis Avf ibn Malik merfuom, ali se u senedu nalazi Abbad ibn Jusuf a on je daif. Imam Zehebi naveo je ovog raviju u svojoj knjizi Divanu-d-Du'afa' (Knjiga koja govori o slabim, nepouzdanim prenosiocima hadisa kako se to može zaključiti iz samog naslova spomenute knjige.) pod brojem 2089.

 

5) Bilježi predaju također Tirmizi u svome Sunenu 5/26 od Abdullaha ibn Amra ibn Asa a ovaj od Poslanika s.a.w.s. (merfuan). U senedu ove predaje se nalazi Abdu-r-Rahman ibn Zijad el-Ifrikij koji je slab ravija.

 

6) Od Ibn ebi Umame od Poslanika s.a.v.s. (merfuan) ovu predaju bilježi Ibn ebi Asim u svome djelu Sunne 1/25. U senedu ove predaje sporan je Kutn ibn Nesir. Daif prenosilac koji bilježi munker (U prethodnim fusnotama objasnili smo šta su to munker predaja.) predaje.

 

7) Od Ibn Mesuda a on od Poslanika s.a.w.s (merfuan) kako bilježi Ibn ebi Asim u svome djelu Sunne. U senedu ove predaje nalazi se Akil el-Dž'adi. Rekao je Hafiz ibn Hadžer u svome poznatom djelu Lisanul-Mizan 4/209: „Rekao je Buharija za njega da bilježi munker predaje.“   

 

8) I konačno prenosi se ova predaja od Hazreti Alije r.a. a bilježi je između ostalih Ibn ebi Asim u svome djelu Sunne 2/467 pod brojem 995. U lancu prenosilaca ovog rivajeta nalazi se Lejs ibn ebi Sulejm. On je veoma slab ravija a njegova slabost je poznata među stručnjacima u ovoj oblasti. Rekao je za njega Hafiz ibn Hadžer u svome djelu Takrib

(Djelo Emirul mu'minina u hadisu, hafiza Ibn Hadžera koje predstavlja srž i suštinu valorizacije svakog od ravija spomenutih u njegovom djelu Tehzibu-t-tehzib koje opširno govori o biografijama istih.) pod brojem 5685:

„Pamćenje mu se jako poremetilo da nije razlikovao predaje jednu od druge, te su učenjaci zanemarili ono što on prenosi.“ Ovo do sada navedeno su naši prigovori ovoj predaji kada je u pitanju sened, lanac prenosilaca, a što se tiče samoga teksta i poruke koju nosi ovaj hadis mi smatramo slijedeće: Kategorično tvrdimo da je ovaj hadis neosnovan (batil), bez obzira na njegove dodatke ili bez njih, od kojih je: „Sve su u vatri osim jedne“, a u drugoj: „Sve su u Džennetu osim jedne“, i to iz slijedećih razloga:  

 

1) Ovaj hadis implicira da je ovaj umet najgori od svih ranijih zajednica. Ono što on jasno naglašava jeste kako su stvari u jevrejskom narodu krenule na loše, tako da su se podjelili čak na sedamdeset i jednu skupinu. Zatim su došli kršćani koji su bili još gori, tako što su u razilaženju dosegli sedamdeset i dvije skupine. Poslije su došli muslimani koji su se podjelili još više, čak na sedamdeset i tri skupine, pa su time još gori od svojih prethodnika.

 

 Ova teorija je direktno oprečna sa Allahovim riječima u kojima opisuje ovaj ummet gdje kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio“ (Ali 'Imran 110. prijevod Besim Korkut.)

 

 

 i:

„I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi.“ El-Bekara 143.

 

Prethodni ajeti potvrđuju da je ovaj umet bolji od svih drugih ummeta (zajednica, naroda) i da je najumjereniji i najpravedniji! Sa druge strane, ovaj hadis nam govori da je ovaj ummet najgori od svih, jer u njemu ima najviše smutnje, nereda i raskola.

 

Skladno ovome tvrdimo da je hadis neosnovan (batil) zbog jasnog kur'anskog teksta koji kategorično upućuje da je ovaj umet najbolji i najvredniji od svih zajednica.

 

2) Ono što također upućuje na neosnovanost ove predaje, valorizirajući njen tekst i značenje, jeste činjenica da svi oni koji su pisali o grupacijama, navodili su u svojim djelima različita imena od drugih koji su pisali na istu temu. Zatim kroz vijekove, i još uvijek, pojavljuju se nove skupine tako da svođenje na sedamdeset i tri skupine nije tačno i ne može biti realno. Tako npr. poznati učenjak Abdul-kadir el-Bagdadi (umro 429. hidžretske) napisao je svoje poznato djelo El-ferku bejnel-firek gdje je nabrojao sedamdeset i tri skupine. Od vremena kada je on živio do danas pojavile su se nove skupine, koje možda brojem prelaze za duplo više od onoga što je bilo u njegovo vrijeme. Ono što pak neki vele da nove skupine koje su se pojavile ne izlaze svojim temeljnim učenjima iz okvira sedamdeset i tri spomenute, nije tačno i neosnovano je, a stvarnost je najbolji argument koji pobija tu tvrdnju i potvrđuje njenu bezvrijednost. 

 

3) Ovaj hadis, naročito sa dodatkom koji glasi: „Sve su u vatri osim jedne“, a za kojim posežu vehabije (antropomorfisti) i neprijatelji Ehlul Bejta, kontradiktoran je sa mnoštvom vjerodostojnih predaja koje su mutevatir, (Predaje koje prenosi veliki broj prenosilaca u svakom vremenu tako da je nemoguće da su se svi složili na laži. Neki su rekli da su to predaje gdje u svakoj generaciji najmanje deset ravija prenose određenu predaju. Mutevatir predaje su najvjerodostojnije.) u kojima stoji da ko bude svjedočio da nema boga osim Allaha i da je Muhamed s.a.w.s. Njegov poslanik, zagarantovan mu je Džennet, pa makar jedno vrijeme bio u džehenemskom azabu.

 

Jednu od ovih predaja bilježi Buharija ( 3/61/1186 u Fethul-bariju): „Allah je zabranio vatri onoga ko kaže: la ilahe illallah (nema boga sem Allaha) želeći time samo Allahovo lice.“

 

Vidimo da Poslanik s.a.w.s. nije rekao: „Allah je zabranio vatri svakog onog ko bude selefija vehabija.“ U Muslimovom rivajetu (1/63) stoji: „Neće niko posvjedočiti da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik, a da će ući u vatru ili je osjetiti.“ Različitih je skupina unutar islama; za malo koju od njih se može kazati da je svojim učenjem ili nekom novotarijom izašla iz okvira islama i postala inovjerna. Najveći broj škola kao što su mu'tezile i ostali, ne mogu se proglasiti inovjercima koji zaslužuju ulazak u vatru. Stoga su neki  učenjaci kao Bejheki i ostali prenijeli koncenzus (idžma') selefa i halefa (prvih i kasnijih generacija) da je dozvoljen namaz iza mu'tezile, kao i stupanje u brak sa njima te da propisi naslijeđivanja važe za njih kao i za ostale. (Pogledajte Mugni-l-Muhtadž 4/135).

 

4) Verzije ovog hadisa su međusobno oprečne. U jednoj od verzija stoji: „Uistinu, ovaj ummet će se podjeliti na sedamdeset i tri skupine slijedeći strasti.“ (Bilježi Ibn ebi Asim pod brojem 69.)

 

U drugoj verziji stoji: „Jedna će u Džennet a sedamdeset i dvije u vatru. (Ibn ebi Asim pod brojem 63.)

 

U jednoj od verzija pak stoji: „Neće se spasiti od njih osim tri.“ (Ibn ebi Asim 71.)

 

U drugoj: „Sve će u vatru osim najveće skupine (es-sewadul-a'zam).“

(Ukoliko bi hipotetički ova verzija bila tačna, onda se pod njom sigurno ne bi podrazumijevala vehabijska opcija koja je bila ubjedljivo manjina u islamskom korpusu kroz sva stoljeća, kao i danas. Zbog ovoga vehabije negiraju hadise koji govore o sevadul-a'zam i forsiraju predaje o povratku vjere na pojedince (guraba).)

 

U predaji kod Ibn Hibbana 15/125 se kaže: „Jevreji su se podjelili na sedamdeset i jednu skupinu ili sedamdeset dvije skupine, a kršćani na isto toliko...“

 

Neki od ravija su se poigrali sa predajom još više pa su dodali na kraju: „Najgora od tih skupina su šije“, a neki su dodali „Najgori su oni koji analogno porede stvari svojim razumom“. Aluzija na hanefije sljedbenike Imama Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. U nekim bezvrijednim predajama dolazi: „Sve će u Džennet osim kaderija.“ U drugim: „Osim odmetnici (zenadika)“ i slično, a nema sumnje da je to sve laž na najčasnijeg od svih, Resulullaha s.a.w.s. Stoga, ukoliko bi cijenjeni čitatelj ili onaj ko čuje ove predaje, a prije svega onaj ko pomno prati i istražuje hadis, detaljno ih proučio, prethodno izloživši sve foneme koje su zabilježene, mogao bi veoma dobro znati odakle su došle.

 

5) U jednom od rivajeta ove predaje stoji: „Sve će u vatru osim jedne skupine (milleta), pa ashabi rekoše: „A ko su oni, Allahov poslaniče?“ On reče: „To su oni koji su na onome na čemu sam ja i moji ashabi.“ Tako bilježi Tirmizi 5/25 od Abdullaha ibn Amra. U drugoj predaji stoji: „Oni koji su na onome na čemu je zajednica (džema'a).“

 

Mi na ovu predaju imamo više prigovora i smatramo je neprihvatljivom (batil), i to iz slijedećih razloga: Kao prvo sa strane seneda (lanca prenosilaca) ona je slaba (daif), kako smo to već ranije objasnili. Drugo, riječi „Na čemu sam ja i moji ashabi“, razumski je nemoguće da dolaze od Poslanika s.a.w.s. zbog više razloga, a navest ćemo samo jedan: Svima je općepoznato da su se ashabi razišli u vrijeme četvrtog pravednog halife, hazreti mevlane, vođe pravovjernih Alije ibn Ebi Taliba radijallahu anhu ve erdah. Skupina je bila sa hazreti Alijom alejhi selam, a to je ona koja je bila na istini na osnovu mnogih hadisa u koje nema nikakve sumnje. Druga skupina ashaba se izolirala i nije pomogla četvrtog od hulefai rašidina koji je bio u to vrijeme zakoniti imam halifa, te se nisu borili ni na jednoj od dvije zaraćene strane. Ti pojedinci koji su se izolirali, a kojih je bilo malo, kajali su se kasnije zbog toga. Treća skupina je bila sa Muavijom i njegovom strankom, a oni su bili prestupnička (bagije) skupina kao što je utvrđeno hadisom kojeg bilježi Buharija 1/541 i 6/30, te Muslim 4/2235/2915, koji glasi: „Ammara će ubiti prestupnička skupina, on će ih pozivati u Džennet a oni njega u vatru.“

 

Zato postavljamo pitanje:

 

Na koju se od ove tri skupine ashaba odnose riječi „Ono na čemu sam ja i moji ashabi“?!

 

Ono što sigurno mogu reći na kraju, jeste da je hadis o spašenoj skupini i podjelama jedan od glavnih faktora netrpeljivosti i jaza među muslimanima. Zato nema incijativa ka zbližavanju, jer svaka skupina svojata Džennet za sebe, a baca drugu u vatru. Ovaj hadis je bez sumnje neosnovan u samom senedu lancu prenosilaca, kao i u metnu (tekstu), koji je oprečan sa nekim nužno poznatim stvarima iz vjere. Smatram da je Umejevićka vlast, koja je u vremenu bilježenja hadisa igrala značajnu ulogu, sigurno uplela prste u krivotvorenju ove predaje. Danas su vehabije njeni glavni propagatori i nosioci koji je šire i oglašavaju raznim sredstvima.