Neophodno je da se zbiju redovi, ujedine stavovi i koordinira rad islamske uleme i razumnih ljudi svih mezheba ovog ummeta, te da se napravi plan i program za otpor selefijskoj struji i vehabijskoj terorističkoj ideji. Ulema ehli-sunneta je u prošlosti, a naročito tokom prošlog stoljeća bila nemarna, izuzev rijetkih pojedinaca, naspram onoga što poduzima vehabijska ulema, a po pitanju preciznog planiranja i pripremanja programa za širenje ove ideologije i njenih temeljnih načela i vjerovanja u svim dijelovima svijeta. Čak štaviše, oni koji su imali uvid u to i poznavali problematiku među neistomišljenicima, nisu se usuđivali ispoljiti svoje neslaganje i odgovoriti im niti diskutovati sa njima oko njihovih shvatanja. Tako su vehabije postigle uspjeh, a naročito u onim zemljama gdje nije bilo uleme dostojne svoga zvanja, te je mnoga omladina bila zavedena ovom idejom vjerujući da njome kroči stazom Kur'ana i Sunneta i putem ispravnih prethodnika. I više od toga: vehabijska shvatanja su uspjela prodrijeti u nastavne planove medresa i univerziteta, i usaditi u srca rastuće generacije ta shvatanja i ideje koje unakazuju sliku islama i muslimana. (Ovo je prisutno i kod nas u nekim islamskim obrazovnim institucijama, uprkos tome što to neki pokušavaju negirati ili zataškati.)

Zato, ukoliko želimo da riješimo problem ove ideologije neophodno je da preduzmemo sljedeće korake:

1 ) izdavanje knjiga i brošura koje otkrivaju istinu o vehabijama i upoznaju sa njihovim načelima i sa onim čime se oni razlikuju od ostalih muslimana, te prosvjećivanje muslimana i upozoravanje na opasnost koju nosi sa sobom ova ideologija. Također, važno je i štampanje knjiga koje pobijaju ideje vehabija selefija diskutujući o njihovim akaidskim shvatanjima, što je u svemu najbitnije, a zatim dolazi diskutovanje o njihovim shvatanjima u fikhu i drugim šerijatskim pitanjima;

  2 ) izdavanje islamskih knjiga i njihovo publiciranje po svijetu, što će biti zamjena i alternativa vehabijskoj ideji na polju akaida i tevhida, kao i na polju fikha, hadiskih nauka i drugih šerijatskih disciplina. Kod otpora i borbe protiv ove ideje nužno je da se formira najmanje jedna ispostava koja bi bila materijalno instituirana i koja bi mogla izdavati knjige koje će biti alternativa vehabijskim knjigama pored knjiga koje bi kritikovale vehabijsku ideologiju, a tu ustanovu bi vodile ili nadgledale stručne osobe koje poznaju metode rasprave i publikacije te šta koristi i može uroditi plodom u rješavanju problematike vehabizma;

3 ) potpomaganje ulemom iskusnom na ovom polju koja je u stanju da upoređuje stavove i da pojasni opća načela ispravne islamske ideologije;

4 ) treba obezbijediti i odgovarajuće uslove kako bi se izvela generacija jake uleme, a to se može postići osnivanjem škola, instituta i univerziteta koji će izvoditi učenjake koji nose ispravna shvatanja islama i prenose ih, kako bi zaista bili ulema u pravom smislu riječi. Nažalost, većina univerziteta danas ili bolje rečeno svi oni, nemoćni su i nisu u stanju da izvedu zrele sveobuhvatne islamske učenjake jake u šerijatskim znanostima;

5 ) dalje, treba obezbijediti odgovarajuće uslove za pripremanje hatiba, imama i vaiza koji neće biti vehabije, kako bi bili zamjena vehabijskim imamima hatibima i vaizima;

(Sa ovom problematikom, hvala Allahu, mi još uvjek ne bijemo žestok boj, jer ako izuzmemo to što vehabije vaze tu i tamo, i ponegdje drže hutbe, možemo konstatovati da su naši mihrabi još uvjek od njih čisti a time i minbere. A ovdje treba istaći da je ova blagodat rezultat jednog i jedinog konkretnog poteza koji je povukla Islamska zajednica u Bosni spram vehabija, a to je realizovano na osnovu depeše reis-ul uleme s kraja 1993. godine, kada je naređeno da su svi imami i hatibi u Bosni i Hercegovini dužni da obavljaju propise skladno hanefijskom mezhebu we lillahil hamd, što je imalo za posljedicu da se vehabije osujete u korijenu, te je time stavljena kakva takva brana između njih i bosanskih muslimana. A Allah upuċuje na pravi put.)

6 ) zapošljavanje doktora na islamskim univerzitetima, profesora u medresama, islamskim akademijama i fakultetima, kao i profesora vjeronauke koji nisu usvojili vehabijska shvatanja i ideje. Također, usmjeravanje onih koji nose vehabijska shvatanja da ne promovišu vehabizam nego ispravne islamske stavove daleke od antropomorfističkih shvatanja nekih hanbelija i Ibn Tejmije, Albanija i njima sličnih.

Ovim smo htjeli definisati ovaj mezheb u pogledu njegovih korijena, historije, temeljnih učenja, metoda širenja i bitnih pitanja koja kruže oko ove problematike. Možda smo zaboravili spomenuti neke druge stvari i zato, ko se bude susreo sa ovom knjigom, neka je dopuni ili neka kontaktira sa nama i pošalje nam dodatke koje ćemo štampati u sljedećim izdanjima. Također, molimo sve one koji dobiju nove ideje koje se tiču ove tematike da ih zabilježe i izdaju ili pošalju nama pa ćemo ih objaviti u sljedećim izdanjima. Molimo Allaha dž.š. da naša dijela učini iskrenim radi Njegovog plemenitog lica. A mi ovim samo želimo hizmetiti ovoj vjeri i odagnati od nje izopačenja fanatika, svojatanja lažova i tumačenja neznalica. We billahi teala husnu-l-hitam.