Ako pogledamo u osnovu vehabijske ideologije i ako pogledamo islam i ono na čijem se osnovu temelji bilo koja ideologija kojom promatramo sve ostale ideologije, nacije i vjere, vidjet ćemo da je to definitvno osnova akaida i tevhida. Vehabijsko-selefijska ideologija je utemeljena na osnovama antropomorfizma i poređenja Allaha sa stvorenjima, što sve skupa vehabije nazivaju tewhidul-esma' wes-sifat (jednoća/monoteizam Allahovih imena i svojstava). Ako pažljivo analiziramo vehabijsko vjerovanje (akaid), naći ćemo da oni vjeruju da je Allah Uzvišeni u liku čovjeka, i na osnovu toga postavaljaju temelje svojstava u tevhidu u njihovom vjerovanju. Tako kažu da Allah posjeduje oblik (sura), lice (wedžh), oči ('ajnejn), bok (dženb), struk (hakw), dvije ruke (zira'ajn), dvije šake (jedejn), prste (esabi'), jagodice (enamil), prsa (sadr), potkoljenicu (saq), stopalo (qadem), nogu (ridžl) i druge ljudske organe. Govore da se On spušta i kreće, dolazi, a zatim, da bi to plasirali masama, kažu: „Bez kakvoće i poređenja“!

 

 Ideologija kod ove skupine je prevashodno utemeljena na hadisu, a ne na Kur'anu! Vjerovanje u antropomorfizam kod njih je niklo na osnovu nekih hadisa koje su shvatili bukvalno i nakaradno protumačili, mada su ti hadisi, po našoj valorozacijskoj analizi, kategorično odbačeni, kao što su:

 

 

1. hadis Ebu-Hurejre: „Allah je stvorio Adema po njegovom liku“

 

(Posljednji rezultat do kojeg sam stigao glede ovoga hadisa jeste da je to iz grupe hadisa koje prenosi Ebu-Hurejre od Ka'ba el-Ahbara, i to je jedan od israilijata (jevrejskih predaja) koji su obrađivani i sređivani dok sami nisu postali hadisi. Naročito što se u Tevratu, u prvoj knjizi, kaže: „Stvorit ćemo čovjeka u našem liku, koji će nam sličiti“. Imam Muslim, autor Sahiha u svojoj knjizi Et-Temjiz (1/175) navodi vjerodostojnim lancem prenosilaca do Bisra b. Seida, a on je jedan od velikih tabi'ina i jedan od kojeg prenose svi autori Šest velikih zbirki (El-Kutubus-sitte), te jedan od učenika Ebu-Hurejre, da je rekao: „Bojte se Allaha i pazite se hadisa, jer tako mi Allaha, bio sam svjedok kako sjedimo sa Ebu-Hurejrom, i on nam pripovjeda od Poslanika s.a.w.s., i pripovjeda nam od Ka'ba; pa zatim ode, i onda čujem kako neki, što su bili sa nama, zamijene Poslanikov hadis sa Ka'bovim pripovijedanjem, a zamijene Ka'bovo propovijedanje sa Poslanikovim a.s. hadisom!“ Ovo od Muslima prenosi Ez-Zehebi u Sijer e'alamin-nubela' (2/606), i Ibn Kesir u El-bidaje wen-nihaje (8/109), pa dobro razmisli! Također možeš pogledati i Handžićeva Izabrana djela, knjiga VI, poglavlje: Kritika nekih vjerskih knjiga, i objašnjenje zašto se nije dozvoljeno na njih oslanjati.) prenosi Buhari (6227), i Muslim (2841), a njegovo tumačenje bi bilo, kada bi rekli da je vjerodostojan do Poslanika a.s., ono što spominje imam Ibnul-Džewzi u Pobijanju kleveta antropomorfizma argumentima transcendentnosti, (str.144.), gdje kaže:

 

“Poslanik a.s. je prošao pored čovjeka koji je udarao drugog govorivši mu:

„Allah unakazio tvoje, i lice koje mu sliči!“ Poslanik a.s. mu reče: „Kada neko od vas tuče, neka se kloni lica, jer je Allah Uzvišeni stvorio Adema po njegovom liku“ 

(Prenosi Muslim u Sahihu (2612), Ahmed u Musnedu (2/434), Buhari u El-Edebul-mufredu (str. 73), Ibnu Ebi-Asim u Sunnetu (str. 228, pod brojem 516-521) i Bejheki u El-Esma' wes-sifat (str. 291), sa izvodom imama muhadisa el-Kevserija.)

 tj. po liku onog čovjeka koji je bio udaran (!)

 

(To jest Adem je stvoren u svom prvobitnom i konačnom liku i takav ostao, te nije prošao kroz faze djetinstva, mladosti itd. kroz koje prolaze njegovi potomci odnosno čovječanstvo.Upravo u tom smislu svako ljudsko lice sliči licu svoga praoca Adema, te kao takvo zaslužuje poštovanje, stoga po jednoj tradiciji, i prilikom onog najtežeg ukora zabranjeno je skrnaviti lice tj. udariti po licu.)

 

 

2. hadis Abdurrahmana b. Aiša u kojem stoji:

 

„Vidio sam Gospodara u najljepšem liku“  (Uzvišen neka je Allah od likova, oblika i izgleda („Ništa Mu ne naliči“), („I niko mu ravan nije“ – We lem jekun lehu kufuwen ehad), i daleko je, i čist naš Poslanik s.a.w.s. da izgovori nešto nalik na ovo.)

 

pa mi reče: „O čemu se raspravljaju meleki, o Muhammede?“ Rekoh: „Ti najbolje znaš, Gospodaru“, a On stavi Svoju šaku između mojih pleća, tako da osjetih njenu hladnoću do svojih prsa...“ Uzvišen neka je Allah od ovakvih stvari i daleko! Ovaj hadis je daif (slab) sa strane seneda (lanca prenosioca) i ništavan sa strane metna (sadržaja). Slabim su ga proglasili Ahmed b. Hanbel, Muhammed b. Nasr el-Merwezi, Ed-Darekutni, El-Bejheki, Ibnul-Džewzi i drugi. 

 (Pogledaj Tehzibu-tehzib od Ibn Hadžera (6/158), El-Esma' wes-sifat od Bejhekija (str. 300), sa izvodom imama el-Kevserija, i En-Nuketuz-Ziraf 'ala tuhfetil-ešraf od hafiza Ibn Hadžera (4/382), i Pobijanje kleveta od hafiza Ibnul-Džewzija (str. 148-149) te komentari na njega.)

 

Hafiz Ibnul-Džewzi, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Pobijanje kleveta antropomorfizma, na str. 151. spominje da je Ibn Hamid, hanbelija antropomorfist, prenio ovaj hadis sljedećim riječima: „Kada sam uzdignut na nebo, vidio sam Milostivog u liku golobradog mladića, ispunjenog svjetlom, a zabranjeno mi je da vam Ga opišem, pa upitah Gospodara da mi dozvoli da Ga vidim, i kad ukloni perdu, kad ono On poput mladoženje, uzvišen na svome Aršu.“

 

Hafiz Ibnul-Džewzi pokazuje da je to gnusna laž; 

 

 

3). hadis Ummu-Tufejl u kojem se spominje da je Poslanik, neka je na njega i na njegovu porodicu salavat i selam, vidio u svom snu Gospodara u najljepšem liku mladića bujne kose, noge mu na zelenilu, na njemu nanule od zlata, na licu mu halka od zlata“.

 

Autoriteti hadiske nauke ovo ocjenjuju kao lažan, podmetnut hadis: Buhari, Bejheki, Ahmed b. Hanbel, Ibn Me'in i drugi.

(Detaljno o tome pogledaj u Pobijanju kleveta antropomorfizma argumentima transcendentalnosti sa našom obradom)

Ove riječi su oprečne riječima Uzvišenog „Ništa nije kao On“, i „I niko Mu ravan nije“, kao što su također u koliziji sa riječima Uzvišenog: „Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni!“

 

 Ova tri hadisa, po mom mišljenju, temelj su nastanka selefijske, odnosno vehabijske ideologije, i njihove predstave Allaha dž.š. To potvrđuje činjenica da imam Ibnul-Džewzi, munezzih,(Čistovjerni, tj. onaj koji Allaha vidi savršenim, transcendentalnim, ničemu nesličnim.) svoju knjigu Def'u šubehit-tešbih (Pobijanje kleveta antropomorfizma) otpočinje s ova tri hadisa, govoreći o hadisima kojima mudžessime (antropomorfisti) i mušebbihe od hanbelija argumentuju i potkrepljuju svoje vjerovanje u svojim knjigama koje nazivaju knjigama tevhida i knjigama sifata (svojstava, Allahovih)! Još jedna činjenica koja ide u prilog tome je da akaidske knjige koje štampaju selefije i vehabije, a koje nazivaju knjigama sunneta (U vrijeme prevođenja ove knjige, a kao još jedan dokaz da je tema koju ova knjiga obrađuje, itekako na svom mjestu, i da predstavlja ono što je potrebno za očuvanje ispravnog islamskog vjerovanja. Primjer širenja krivih i opasnih ideologija na našim prostorima, jeste to da na bosanskom tržištu pojavila knjiga El-akidetul-wasitijje, Ibn Tejmijje, antropomorfista, gdje je detaljno izložio svoje izvitopereno vjerovanje. Udruženje koje je izdalo knjigu, kao potvrda kretanja „ispravnom stazom“, zove se es-Sunne!) (kutubus-sunne) i knjigama tevhida, imana, i sifata, sve imaju unutar svog sadržaja naslove koji tvrde da Allah Uzvišeni posjeduje lice i oči i noge, i drugo spomenuto! Zbog toga veli Ebu-Ja'la, hanbelija, antropomorfist/mudžesim:

 

„Pripišite mi šta hoćete, ali ja Mu potvrđujem sve osim brade i spolnog organa“, (To od njega prenosi hafiz Ebu-Bekr b. el-Arabi el-Maliki u El-'awasim minel-qawasim (2/283).)

 

tj. u Allahovim sifatima (svojstvima, atributima), dok je naš savremenik šejh Hammud et-Tuwejdžiri napisao knjigu nazvavši je: Akidet vjernika da je Adem stvoren po uzoru na Milostivog (Akidetu ehliliman fi khalki Ademe 'ala suretir-Rahman). 

 

 Ove vehabije i selefije su oni koje imam i muhaddis el-Kevseri, Allah mu se smilovao, cilja riječima haševiti ( Identičan naziv za ovu sektu koristi i naš veliki alim, Mehmed Handžić, u svojoj knjizi Ilmul-kelam. (Izabrana djela, knjiga VI, 338. str.), koji veli: „...zatucane haševije, koji vjeruju u sve što ma kako bilo čuju“.) i za koje kaže u predgovoru svoje knjige Tebjinu kezibil-mufteri (Raskrinkavanje laži klevetnika), str. 18: „Haševite je uništilo neznanje i krutost; prihvataju paganska mišljenja koja su naslijedili od vjera prije islama na koje su se nakalemile zablude sanevita, sljedbenika Knjige i sabija. Kriju se iza asketizma kojim obmanjuju mase, a imaju zablude koje razuman čovjek ne bi mogao zamisliti. Osori su i grubi, hvataju prilike za stvaranje nestabilnosti, i njihova riječ može doći do izražaja samo u vremenu stagnacije muslimana, a tada – njihove blasfemije uzimaju maha. Tako je bilo kroz cijelu historiju, njihova borba je bila usmjerena protiv razuma, teoretskih znanosti i svake postojeće frakcije.“

 

 

 

 

Znaj, Allah ti se smilovao, da su Grci, Rimljani i jevreji bili složni u poimanju Boga i Njegovom zamišljanju u čovječijem liku (antropomorfizam). Tako su mu pripisali imaginarnu porodicu, ženu i djecu; ( Allah Uzvišeni je pobio ovu njihovu blasfemiju u Svojoj knjizi riječima: „I da On zbilja – uzvišena neka je znamenitost Gospodara našega – drugu ni dijete nije htio Sebi uzeti..“ (El-Džinn, 3.).) pripisali mu da dolazi i odlazi, spušta se, diže, smije i srdi; pripisali su mu organe poput ljudskih, te da je On sam – u liku golobradog mladića, ili pak, oronulog starca! Ko pomno osmotri slike i ikone obješene po crkvama i katedralama, vidjeće sem Marije (Merjeme a.s.), koja u svome krilu drži Isusa (Isaa a.s.), nad njima oblak s kojeg ih promatra jedan muškarac; to je po njihovom ubjeđenju Gospodar, neka je On uzvišen i daleko od onoga što mu pripisuju i kako ga zamišljaju. Ovi su još zamišljali kako je Bog, uzvišen neka je i daleko od onoga što govore, u liku kralja koji na glavi ima krunu i sjedi na veličanstvenom prijestolju! Jevreji otvoreno kažu da se Bog odmorio sedmog dana nakon stvaranja nebesa i Zemlje, pa se naslonio na Prijestolje (ar. 'arš)...

 

Također su rekli Mojsiju (Musau a.s.): „Idi ti i tvoj Gospodar pa se bijte; mi ćemo ovdje čekati“, „I kažu: „Allah je sebi uzeo dijete!“, i rekli su: „Jasno nam Boga pokaži“. Slično ili identično kao ovi rekli su i antropomorfisti ovoga ummeta! Ibn Tejmijje u svojim fetvama (5/406) prenosi vjerovanja iz iskrivljenog Indžila, pa kaže: „A u Indžilu stoji da je Mesih a.s. rekao: „Ne kunite se nebom jer - to je Božije prijestolje!“. (Ono što ukazuje da su ove riječi prenesene iz iskrivljene knjige je to da je Indžil (Jevanđelje) kojeg je objavio Allah dž.š. poput ostalih objavljenih knjiga, one u kojima nema nikakvuh riječi osim Božijih, dok su ove riječi – Isaove a.s., barem kako to oni tvrde, a ne Allahove, stoga pripazite! Pitanje ovdje je: Da li je Indžil kojeg je objavio Allah dž.š., i za kojeg je rekao u Kur'anu „On tebi objavljuje knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine.“; da li je to Allahov govor, ili su to samo riječi Isaa a.s.!?))

 

A rekao je svojim apostolima: „Ako vi oprostite  ljudima, vaš Otac, koji je na Nebu

(Izgleda da je Ibn Tejmijja zaboravio da je Allah dž.š. prekorio ove izraze u Časnom Kur'anu! Vidimo da je ostavio ono što je Allah dž.š. kazao u Kur'anu, a što jasno potvrđuje nelegitimitet ovih izvoda iz Indžila, te da su oni lažni i falsifikovani. Napustio je ono što kaže Kur'an, otišavši tražiti dokaze u onome što je Kur'an opovrgao i čiju je neistinu i pokvarenost predočio, da bi onda naširoko argumentovao iskrivljenim Indžilom! Očinska i sinovska veza između ljudi i između Allaha dž.š. je neistina. Allah dž.š. kaže: „Jevreji i kršćani govore: „Mi smo sinovi Allahovi i Njegovi miljenici.“ Reci: „Zašto vas onda On kažnjava za vaše grijehe?!“.“ (El-Maide, 18.), i još je rekao: „...dok govore kršćani: „Isa je sin Božiji“. To su samo njihove prazne riječi – oni oponašaju riječi onih što bijahu nevjernici prije njih. Bog ih ubio! Kamo to odstupaju oni?!“ (Et-Tewbe, 30.), i rekao je Uzvišeni: „Mesih, Isa sin Merjemin, samo poslanik Allahov je“ (En-Nisa', 171.), i još: „Mesih je govorio: „Sinovi Israilovi! Allahu, mome i svome Gospodaru, robujte!“ (El-Maide, 72.), a nije rekao: „Mome i svome ocu“!) će oprostiti vama svima; pogledajte u ptice na nebu; niti siju, niti žanju, niti kupe hranu u zraku, nego otac vaš koji je na nebu im opskrbu daje“!

 

Odavde možete nedvojbeno vidjeti vezu u korijenu između ideologije ovih i ideologije sljedbenika Knjige, Grka i Rimljana, i znati da ih ne potvaramo, nego da se radi o čvrstim argumentima oko kojih nema nikakve rasprave.

 

Štaviše, jedan od vehabijskih šejhova, Hammud et-Tuwejdžiri, napisao je knjigu koju je nazvao: Akidet vjernika da je Adem stvoren po uzoru na Milostivog, u kojoj spominje ono što po njegovom mišljenju opravdava sam naziv knjige! Šejh Bin Baz je dao recenziju za ovu knjigu! Et-Tuwejdžiri u njoj kaže (str. 67.):

„Također, isto je značenje i kod sljedbenika Knjige, u knjigama koje su ostale za Allahovim poslanicima, kao što je Tevrat; u prvoj knjizi stoji: „Stvorit ćemo čovjeka u našem liku, koji će nam sličiti“  Ove stvari su prenesene iz knjiga Ibn Tejmijje. (Pogledaj: Dir'ut-te'arud (5/83), i Safedijje (2/336).)

 

Pogledajte u ovaj antropomorfizam preuzet iz Tevrata za koji Allah dž.š. kaže: „Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: „To je od Allaha!“ – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži.“ (Ali 'Imran, 78.), i još kaže: „Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali“ (al Maida, 13.).

 

Nakon legitimacije ovih riječi njihovih imama i uleme, te drugih, mnogih, za kojih nema mjesta za nabrajanje, kažemo: Da li je moguće razumnom i nepristrasnom, da kaže da ovo što govore nije antropomorfizam i poređenje Allaha sa stvorenjima, te da oni nisu mušebihi niti mudžesimi niti nasljednici Grka, jevreja i drugih u njihovim imaginacijama o Bogu, Uzvišenom i Slavljenom?! Iskreni i predani musliman koji želi Allahovo zadovoljstvo i želi da spozna istinu da bi je slijedio, ako razmisli o ovakvim citatima, a zatim ako razmisli o tome kako su se mudžesime među hanbelijama branili, i borili se i vodili rat, i proglašavali zabludjelim svakoga ko bi im se suprostavio u tumačenju ajeta: „Možda će te tvoj Gospodar na dostojno mjesto postaviti“.

(Duraković, prijevod Kur’ana, dok kod prof. Korkuta stoji: „Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (el-Isra', 79.))

 

Taj ajet po njihovom znači da će Allah Uzvišeni posjesti Muhammeda a.s. pored Sebe na Arš i Kursij te da je svako ko im se u tome usprotivi, shodno njihovim riječima, džehmija, zabludjeli, onaj koji niječe vrijednost Muhammedovu, neka je na njega i na njegovu porodicu najljepši salavat i selam, tada bi zasigurno znao da im nismo nikakvu nepravdu učinili u onome što smo rekli o njihovom činjeničnom stanju! Onaj koji prenosi ovaj akidet posjedanja Muhammedovog a.s. na Prijestolje, i koji je skupio argumenate, slijedi u tome svoga davnog prethodnika, el-Hallala el-Hanbelija, koji je to izložio u svojoj knjizi es Sunnet i to je jedan od predaka savremenih selefija i vehabija. Njegovu knjigu su štampali i distribuirali da bi ljude naučili tevhid i akidet, kao što oni to misle!