"crni dan u historiji čovječanstva"!
Odluka Međunarodnog krivičnog suda o hapšenju Netanyahua i Gallanta je "crni dan u historiji čovječanstva"!
Muhammed Helse, stručnjak za cionistička pitanja
“Izrael” shvata da ga odluke međunarodnih tijela i platformi, uključujući nedavne naloge za hapšenje, “neće spriječiti da nastavi sa svojim zločinima na terenu”, uprkos tome poludi kada neko izvan njegovog jata tvituje.
Nalozi koje je izdao Međunarodni krivični sud za hapšenje okupacionog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra odbrane Yoava Galanta naišli su na ogroman bijes i nezadovoljstvo u Tel Avivu i Washingtonu, zajedno s obećanjem da će poduzeti snažne mjere odvraćanja protiv suda i svih koji podržavaju taj stav.
Zapravo, obim ovog bijesa nije bio iznenađujući i čudan, budući da je "Izrael" ranije djelovao prema istoj nepromišljenoj logici u kontekstu sličnih reakcija koje je pokrenuo protiv ličnosti, tijela i međunarodnih platformi koje su kritizirale "Izrael" ili izdale presude protiv njega, kao što je to učinio s Međunarodnim sudom pravde, Ujedinjenim nacijama i njihovim generalnim sekretarom.
Ovo ponašanje, koje je apsolutno netolerantno na kritiku, čak i ako je verbalna i konstruktivna, nije rezultat tekućeg cionističkog rata u Pojasu Gaze i Libanu, već je kumulativni proizvod arogantne psihe koja je odgojena na aroganciji koju je Zapad ohrabrivao i osnaživao prikrivanjem “Izraela” i njegovih zločina, i dopuštajući mu da iznova pobjegne od posljedica u svim fazama svojih ratova i prethodnih destruktivnih napada na Palestince i Arape, a da ne spominjemo slabe i slomljene zvaničnike arapske pozicije pred svim tim, a možda čak i zavjerenici u nekim slučajevima s njim.
I ne samo to, već se ljutite izjave i prijetnje Izraela shvataju, na osnovu tačnog poznavanja cionističkog mentaliteta i dugog iskustva u borbi protiv njega, u kontekstu njegovog čvrstog i isključivog uvjerenja u svoj monopol nad položajem "žrtve", zato niko drugi u ovom univerzumu nema pravo da plače ili vrišti, pogotovo kada je taj „neko“ onaj protiv koga se bori, i gradi narativ svoje egzistencijalne prijetnje na njegovom „neprijateljstvu“ i moli za svjetsku simpatiju i konstanto snabdijevanje novcem, oružjem i političkim pozicijama kako bi se napuvao imidž tog “neprijatelja” i stalno ga optuživao da želi da “Izrael” „utopi u more“, pa kako i po kojoj logici on (Izrael), koji je „žrtva“, da bude optužen za je počinio ratne zločine protiv svog palestinskog arapskog "ubice"!
Nije li većina svijeta rekla da “Izrael” ima “pravo da se brani”?
Nisu li Sjedinjene Američke Države rekle da u svim svakodnevnim ubijanjima i istrebljivanjima koje prakticira “Izrael” ne vide ono što predstavlja zločine protiv čovječnosti, pa kako se Međunarodni krivični sud usuđuje učiniti ono što je učinio?
Ono što pokreće ovu “neprijateljsku međunarodnu platformu bez sumnje je antisemitizam i mržnja prema Jevrejima”!
"Izrael" opravdava svoje postupke pod izgovorom "samoodbrane" kao trajne osnove za upotrebu prekomjerne i smrtonosne sile nad Palestincima, jer “palestinske terorističke organizacije izjavljuju da namjeravaju uništiti Izrael", a njihove vođe su "zli i krvoločni", pa se "Izrael" suočava sa "uništenjem" ništa manje!, a pred egzistencijalnom pretnjom, "Kao što znate, sva sredstva su dozvoljena!"
Zapravo, njegovanje ovih iluzija o "neposrednoj opasnosti" može navesti bilo koju naciju, čak i ako se pretvara da je "demokratska i prosvijećena", da počini zločine, kao što su bombardovanje civilnog stanovništva, ubijanje djece, nametanje opsade i gladovanja, rušenje domova, deportacija stanovnika, ili uskraćivanje ljudskih prava koji se sama po sebi razumiju.
Ovaj "izraelski psihološki konstrukt" ne proizlazi samo iz mehkog i blagog tretmana Zapada prema njemu, i ne crpi svoj legitimitet samo iz uvjerenja o "ekskluzivnosti žrtve", već je također podstaknut i izazvan kompleksom osjećaja superiornosti nad ostalima koji su prema intelektualnim linijama iz kojih vođe "Izraela" i njegovi građani crpe svoju inspiraciju, "nežidovi" koji su ispod ranga ljudskih bića.
Ne postoji ni grižnja savjest ni osjećaj krivnje za svu tešku štetu koju nanose drugima, što omogućava da se ignorira njegov status kao okupatorske ili opresivne kolonijalne sile.
Kada su nacionalizam, mržnja i netrpeljivost prema drugima, nasilje pod maskom “egzistencijalne prijetnje” i odgoj na osnovu “židovske superiornosti” dio svakodnevnog cionističkog ponašanja, očekivani rezultat je da će cionistička javnost podcijeniti cijenu koju su Palestinci i Arapi platili, i još uvijek plaćaju, naspram zaštite "jevrejske države" i njenog opstanka.
Uvježbavanje srca i umova da prihvate isključenje čitave ljudske grupe i uskraćivanje njihovih osnovnih prava, utiranje puta za još zločina, a opseg takvih zločina se širi sa sve većim dozama osjećaja “egzistencijalne prijetnje” koje cionističko društvo svakodnevno prima od raznih “državnih” agencija.
Preuveličavanje prijetnje, obmanjivanje u vezi sposobnosti otpora i predstavljanje situacije kao „egzistencijalne prijetnje“ stvara opći legitimitet za neobuzdanu i pretjeranu upotrebu sile.
Predstavljanje prijetnji s kojima se “Izrael” suočava nakon 7. oktobra 2023. godine, kao “prijetnje uništenja” i “odbrane egzistencije”, odnosno “rata uskrsnuća” prema novom nazivu, zahtijeva njihovo suočavanje s vrlo strogim mjerama srazmjernim prirodi ovih prijetnja!
Vraćajući se na odluku Međunarodnog krivičnog suda, "Izrael" shvaća da ga odluke međunarodnih tijela i platformi, uključujući nedavne naloge za hapšenje, "neće spriječiti da nastavi sa svojim zločinima na terenu", međutim, poludi kada neko izvan njegovog jata tvituje ili je u suprotnosti sa njegovim narativom, tako da ga vidimo, kao što čine svi tirani pod kritikom, ide na veći sadizam, razaranja i ubistva svojih žrtava, kao da govore svojim kritičarima: „Oni će platiti svojom krvlju i mesom, zbog vaše smjelosti da nas kritikujete.”
Štaviše, neki od izraelskih lidera otvoreno pozivaju na dalje pooštravanje i više zlostavljanje Palestinaca kao odgovor Međunarodnom krivičnom sudu, kao očigledan prkos cijeloj međunarodnoj zajednici, njenim zakonima i njenim institucijama.
Ovo izraelsko ponašanje arogancije i isključenosti nije ograničeno na njegove neprijatelje ili svijet, kako na njegove saveznike, tako i na njegove protivnike, već on to praktikuje sa svojim građanima ako slome štap poslušnosti, pa neće se smilovati onima koji krše „opšti izraelski konsenzus“, čak i verbalno, i nema mjesta za osjećanja milosrđa ili saosjećanja sa neprijateljima, nema mjesta za ruku koja ne bije u bubanj rata kada njeni bubnjevi tuku jače, i nema mjesta za poziv na smirenje ili rješavanje kada se rasplamsa vatra njegovog rušilačkog rata.
Stoga, kao što je svaka kritika iz svijeta “Izraelu” “čisti, nemoralni antisemitizam”, tako je svaka unutrašnja izraelska kritika saradnje sa neprijateljima, a njen počinitelj je “samomrzi jevrej”, čiji je status nizak i ništa manje od „nejevreja” u očima uokvirenog mobilisanog društva koji pjeva ratne pjesme i udara u bubnjeve, a za svakog Izraelca koji razmišlja to činiti, je pouka u onome što se desilo sa Galantom, koji nije bio „golub mira”, uprkos tome, zvanični “Izrael” nije mogao tolerisati njegov “tvit van stada”, pa je isključen “da bi bio pouka za one koji bi ga naslijedili”!
Onda u zaključku, zar se ne sjećate da je ova “razmažena država”, koja se stavlja iznad svakog zakona, kada je izašla u svoj sadašnji “egzistencijalni” rat, naglasila da je izašla u ime “slobodnog, prosvijećenog svijeta” u lice “ljudskih životinja” ili “mračnih, brutalnih istočnjačkih sila” i da nije uradio ono što je “Izrael” uradio “zbog čovječanstva”, ruka “varvarskog istočnog varvarstva” bi doprla do čitavog prosvijećenog Zapada?!
Zar on zaslužuje da bude dočekan sa ovom „nezahvalnošću“?! Nije li onaj ko napada njega i njegove simbole „agresor na čitavo čovječanstvo“?! Zar izdavanje naloga za hapšenje njegovih lidera nije „eklatantna sramna agresija i “crni dan u historiji čovječanstva”?!
Realnost je ne, izgleda da nije tako, i čini se da ovaj „plačko“ ne može izdržati pred surovom stvarnošću koju je „Izrael“ stvorio u Gazi, Libanu i Zapadnoj obali, ali on ne želi da razumije da veći dio ovog svijeta više ne vidi samo njegovim očima niti čuje samo ono što on želi. Svijet se više ne vara "moralnom poukom" koju lisica predočava u odori propovjednika!
Al-Mayadeen.net