Pismo 94 (odgovor)
25. rebiu-l-evvel, 1330. godine po H.
Poslanikova naredba da ubiju otpadnika
Za to ti je dovoljno ono što prenose istaknuti alimi ummeta i predvodnici čuvara predaja. Imam Ahmed Ibn Hanbel u svome Musnedu, 3/15 u hadisu od Ebu Se'ida El-Hudrija kaže: “Ebu Bekr je došao Resulullahu i rekao mu: ‘O Allahov Poslaniče, prošao sam tom i tom dolinom, i vidio sam čovjeka kako skrušeno i lijepo klanja.‘ Poslanik mu reče: ‘Idi i ubij ga.‘ Kaže: “I otišao je Ebu Bekr do njega. Kada ga je vidio u tom stanju, osjećao je nelagodu na pomisao da ga ubije. Pa se vratio. Poslanik je tada rekao Omeru: ‘Idi i ubij ga.‘ Pa je otišao Omer i zatekao ga u stanju u kojem ga je vidio Ebu Bekr. Kaže: Pa mu bješe nelagodno da ga ubije. Pa se vrati. Rekavši: ‘O Allahov Poslaniče, vidio sam ga kako skrušeno klanja pa mi je bilo nelagodno ubiti ga.‘ Poslanik reče: ‘O Ali, idi i ubij ga.‘ Kaže: Ode Ali, ali ga nije vidio, pa se vrati rekavši: ‘O Allahov Poslaniče, nisam ga vidio.‘ Poslanik reče: ‘Zaista on i njegovi prijatelji uče Kur'an ali im to učenje ne prelazi dalje od grla, izlijeću iz vjere, kao što strijela izlijeće iz luka, a ne vraćaju se u nju kao što se strijela ne vraća u luk. Pa ubijajte ih oni su najgori ljudi...‘”
إن هذا وأصحابه يقرأون القرآن لا يجاوز تراقيهم، يمرقون من الدين كما يمرق السهم من الرمية ثم لايعودون فيه حتى يعود السهم من فوقه، فاقتلوهم هم شر البرية
Ebu Ja'la u svome Musnedu bilježi od Enesa – kao u biografiji Zu-s-Sedijje u Isabetu od Ibn Hadžera: “U Poslanikovo, s.a.v.a., vrijeme, bijaše čovjek čijem smo se ibadetu i idžtihadu divili. Pa smo ga spomenuli Resulullahu, s.a.v.a., po imenu, ali nije ga poznavao. Pa smo ga počeli opisivati ali ga nije poznao. I dok smo mi o njemu govorili kad se on pojavi. Rekosmo: “Evo to je on.” Poslanik reče: “Zaista mi govorite o čovjeku, na čijem licu je šejtanski znak.” Pa im priđe, stade naspram njih ali ih nije poselamio. Pa mu se obrati Resulullah: “Allahom te zaklinjem, nisi li pomislio stavši pred ovaj skup, da ovdje od tebe nema vrijednijeg i boljeg čovjeka?” Reče: “Allaha mi jesam.” Zatim uđe da obavi namaz. Tada je Resulullah rekao: “Ko će ubiti tog čovjeka?” Pa reče Ebu Bekr: “Ja!” Ušao je za njim, pa ga zateče kako klanja te reče: “Subhanallah, da ubijem čovjeka koji klanja!” Te iziđe. Tad reče Resulullah: “Šta si uradio?” Reče: “Bilo mi je nelagodno ubiti ga dok klanja, jer ti si zabranio da se ubijaju klanjači.” Poslanik upita: “Ko će ubiti tog čovjeka?” Omer reče: “Ja ću!” Pa uđe i zateče ga spuštenog čela. Omer izusti: “Ebu Bekr je bolji od mene.” Pa iziđe. Pa mu reče Vjerovjesnik: “Šta se desilo?” Reče: “Zatekoh ga kako je svoje čelo zarad Allaha položio, pa mi bi nelagodno da ga ubijem.” Pa reče Poslanik: “Ko će ubiti tog čovjeka?” Ali reče: “Ja.” Poslanik reče: “Hoćeš ako ga zatekneš!” On je ušao, te vidje da je izišao, pa se vrati Resulullahu. Poslanik reče: “Šta se desilo: “Već je izišao.” Poslanik reče: “Da je ubijen ne bi se u mome ummetu razišla u mišljenju ni dva čovjeka...”
كان في عهد رسول الله رجل يعجبنا تعبده واجتهاده، وقد ذكرنا ذلك لرسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، باسمه فلم يعرفه، فوصفناه بصفته فلم يعرفه، فبينا نحن نذكره اذ طلع الرجل، قلنا: هو هذا؛ قال: إنكم لتخبروني عن رجل إن في وجهه لسفعة من الشيطان، فأقبل حتى وقف عليهم ولم يسلم، فقال له رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم: أنشدك الله هل قتل حين وقفت على المجلس: ما في القوم أحد أفضل مني أو خير مني؟ قال: اللهم نعم، ثم دخل يصلي، فقال رسول الله صلى الله عله وآله وسلم: من يقتل الرجل؟ فقال أبو بكر: أنا، فدخل عليه فوجده يصلي، فقال: سبحان الله، أقتل رجلاً يصلي، فخرج فقال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ما فعلت؟ قال: كرهت أن أقتله وهو يصلي، وأنت نهيت عن قتل المصلين، قال: من يقتل الرجل؟ قال عمر؟ أنا، فدخل فوجده واضعاً جبهته، فقال عمر: أبو بكر أفضل مني، فخرج، فقال له النبي صلى الله عليه وآله وسلم: مهيم؟ قال: وجدته واضعاً جبهته لله، فكرهت أن أقتله، فقال: من يقتل الرجل؟ فقال علي؟ أنا، فقال: أنت إن أدركته، فدخل عليه، فوجده خرج، فرجع الى رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، فقال: ميهم؟ قال: وجدته قد خرج، قال: لو قتل ما اختلف من أمتي رجلان
Hafiz Muhammed Ibn Musa Širazi u svojoj knjizi koju je sastavaio na temelju tefsira Ja'kub Ibn Sufjana, Makatil Ibn Sulejmana, Jusufa Katana, Kasima Ibn Selama, Makatil Ibn Hajjana, Ali Ibn Harba, Seddija, Mudžahida, Katade, Veki'a, Ibn Džeriha, bilježi predaju koju grupa pouzdanih alima poput Šehabuddina Ahmeda, poznatog kao Ibn Abdu-r-Rabbih Andalusi, prenosi kao mursel, jer je neosporna stvar, pri kraju govora o ljudima koji slijede svoje strasti u Akdu-l-feridu u prvom svesku. Pri kraju onoga što prenosi o ovom događaju piše: “Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.a., kazao: “Zbilja je ovo prvi rog koji se pojavio u mome umetu, da ste ga ubili nakon njega se ne bi ni dvojica međusobno sporila. Zaista su se Benu israelćani podijelili na 72 skupine a ovaj će se ummet razdijeliti na 73 skupine, sve će osim jedne biti u Vatri...”
أن النبي صلى الله عليه وآله وسلم، قال: إن هذا لأول قرن يطلع في أمتي، لو قتلتموه ما اختلف بعده اثنان، إن بني اسرائيل افترقت اثنتين وسبعين فرقة، وإن هذه الأمة ستفترق ثلاثاً وسبعين فرقة كلها في النار إلا فرقة
Slično ovome bilježe autori Sunena od Alija, a.s., da je rekao: “Došli su ljudi, Kurejšije, kod Poslanika i rekli mu: “Muhammede, mi smo tvoje komšije i saveznici. Jedan broj naših robova došli su k tebi, a ne privlači ih ni vjera ni fikh, već su pobjegli od naših njiva i imovine. Vrati nam ih.” Poslanik reče Ebu Bekru: “Šta ti kažeš?” On reče: “Istinu govore oni su tvoje komšije.” Tad se promjeni Poslanikovo, s.a.v.a., lice. Zatim reče Omeru: “Šta ti kažeš?” On reče: “Istinu govore, oni su tvoje komšije i saveznici.” Pa se promijeni Poslanikovo, s.a.v.a., lice. Pa reče: “O Kurejšije, tako mi Allaha, poslat će vam Allah čovjeka čije je On srce ispitao u vjerovanju, i zarad vjere će se boriti protiv vas.” Upita Ebu Bekr: “Jesam li ja, o Resulallah?” Reče: “Ne.” Omer upita: “Jesam li ja, o Resulallah?” Reče: “Ne, već onaj koji krpi sandale. A bijaše dao Aliju da mu zakrpi sandale.” (Poput Imam Ahmeda u Musnedu 1/155, i Seida Ibn Mensura u Sunenu, i Ibn Džerira u Tahzibu-l-asaru i Sahihu. Od njih ga prenosi El-Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu, 6/396. )
جاء النبي أناس من قريش فقالوا: يا محمد إنا جيرانك وحلفاؤك، وإن ناساً من عبيدنا قد أتوك ليس بهم رغبة في الدين ولا رغبة في الفقه، إنما فروا من ضياعنا وأموالنا فارددهم الينا، فقال لأبي بكر: ما تقول؟ قال: صدقوا إنهم جيرانك: قال: فتغير وجه النبي صلى الله عليه وآله وسلم، ثم قال لعمرك ما تقول؟ قال: صدقوا إنهم لجيرانك وحلفاؤك، فتغير وجه النبي صلى الله عليه وآله وسلم، فقال: يا معشر قريش، والله ليبعثن الله عليكم رجلاً قد امتحن الله قلبه بالايمان فيضربكم على الدين، فقال أبو بكر: أنا يا رسول الله، قال: لا، قال عمر: أنا يا رسول الله؛ قال: لا، ولكنه الذي يخصف النعل، وكان أعطى علياً نعله يخصفها Selamun alejkum.
|