Pismo 18 (odgovor) 4 Dhu’l-Hixhe 1329
1. Zahvala na izlivu emocija. 2. Greška diskutanta pripisivanjem toga svim ljudima kible. 3. Ehli bejtu su leđa okrenuli državnici ummeta. 4. Imami Ehli bejta – ne obaziravši se ni na kakav znak – ne zaostaju za drugima. 5. Koje pravedni sud presuđuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njih?
1. Zahvaljujem se na vašem lijepom mišljenju prema mojoj malenkosti, i cijenim vaš pristup prema meni i mome obraćanju. Ganut sam takvom naklonošću, i zatečen uljudnim poštovanjem i uvažavanjem.
2. Međutim, zamolio bih vas da ponovo razmotrite činjenicu u vezi onog što ste kazali o odstupanju od Ehli bejtu, i to doveli u vezu sa svim ljudima kible. Podsjećam vas da polovina ljudi kible – a to su šiije Ehli bejta Muhammedovog, nisu odstupili niti su oni koji odstupaju. Niti će ikada odstupiti od Imama Ehli bejta, a.s., ni u čemu, ni u principima ni u ograncima. Jer njihov je stav da Boga služiti u skladu sa njihovim putem (neka je Allahov blagoslov na njih) predstavlja, odredbom Kur'ana i sunneta, strogo preciziranu dužnost svakog pojedinca. I oni služe Allahu na taj način, u svim vremenima i na svim mjestima. Na tome su bili oni dobri i prije i kasnije, od trenutka preseljenja plemenite duše Poslanikove, s.a.v.a., pa sve do danas.
3. Zaista su odstupili od Ehli bejta i u načelima i u ograncima vjere, državnici i rukovodioci ummeta. Od kako su odstupili od njih s hilafetom i u njemu se upravili svojoj volji, iako je postojalo određenje da je halifa Emiru-l-mu'minin Ali Ibn Ebi Talib. Jer arapi se neće povinovati tome da hilafet bude u posebnoj kući, pa zato postojeće određenje su interpretirali po svome, te hilafet podrediše izboru, tako da svako pleme stremi ka njemu pa makar i nakon vremena izvjesnog. Tako da je hilafet jednom bio ovdje, drugi put ondje a sljedeći put negdje tamo. Uložili su svu svoju snagu i žustrinu kako bi potvrdili ovu osnovu, i kako bi uklonili sve ono što joj se suprotstavlja. Situacije su ih prisilile da se okrenu od mezheba i škole Ehli bejta i da interpretiraju sve ono što ukazuje na nužnost pokoravanje Ehli bejtu iz Kur'ana i sunneta, pa ukoliko bi se predali formi argumenata te se vratili Ehli bejtu, te se elita i narod njima vratio u ograncima i načelima vjere, a sebi bi nametali liniju povratka svojoj osnovi, i tako bi postajali najveći pozivači Ehli bejtu. A to se nije slagalo sa njihovim ambicijama niti se poklapalo sa njihovim postupcima, žustrinom i politikom. Ko pažljivo posmatra te stvari znat će da odstupanje od imameta Imama Ehli bejta u mezhebu, nije ništa drugo do li ogranak odstupanja od njihovog općeg imameta nakon Allahovog poslanika, s.a.v.a. I da je interpretiranje argumenata o njihovom posebnom imametu, slijedilo nakon interpretiranja argumenata o njihovom općem imametu, jer da je drugačije, od njih se ne bi niko okrenuo.
4. Pustimo tekstove i objašnjenja, pogledaj na njih bez obaziranja na to, pa da li nalaziš da su oni nedorasli, u znanju, djelu ili takvaluku – imamu Šafiji ili četverici imama ili drugima? Pa ukoliko nisu nedorasli, pa zašto bi drugi mimo njih bili prioritetniji da budu slijeđeni i imali više prava da im se pokorava?
5. Pa koje to pravedno suđenje, presuđuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njihovog užeta, i koji pristaju za njima? Daleko bilo da ehli sunnet ve-l-džema'at donese takav sud. Nek je selam na njih. - Š –
|